POTRESNA ISPOVIJEST SPLIĆANKE 'Muž me i trudnu mlatio, visjela sam s desetog kata, prijetio je da će me raskomadati... Nakon svega, uzeo mi je djecu'

Samo ne želim da moja djeca prožive moj život. Ne smiju proći kroz pakao koji sam ja prošla - tim je riječima dvadesettrogodišnjakinja, čiji identitet zbog zaštite njezine djece, ali i nje same ne smijemo objaviti, neprestano prekidala tijek našega razgovora, piše Slobodna Dalmacija.

Skrivena u kutku jednog kafića željela nam je ispričati svoju priču, koja je, saznat ćemo nešto kasnije u nekima od valjda stotinjak telefonskih razgovora koje smo obavili radeći na njezinu slučaju, tek kapljica u moru obiteljskog nasilja i površnog i iznimno lošeg rada nadležnih institucija i još lošijih zakonskih odredbi.

Visila s balkona

Naša sugovornica dolazi iz disfunkcionalne splitske obitelji, nisko je obrazovana, odnosno završila je samo osnovnu školu. Majka joj je, dok je još bila djevojčica, pred nasilnim ocem pobjegla u Sloveniju, otac je dio djetinjstva bio u zatvoru, a u zatvoru joj je trenutno i brat. Odgajali su je tetak i teta, a majka je po nju došla kada je imala 14 godina, navodno tek tada je to bilo zakonski omogućeno.

Gotovo istu situaciju sada proživljava i ona. Pred nasiljem u obitelji, kaže nam, pobjegla je prije nešto više od godinu dana, krajem 2015., nakon što je jedne večeri visila s desetog kata višekatnice, točnije s balkona podstanarskog stana. Na zahtjev gnjevnog partnera, pet godina starijeg oca njezino troje djece, koji je te večeri provalio u podstanarski stan, obećala je da će se već sutra ujutro vratiti kući, no spakirala se i prvim vlakom pobjegla majci u Sloveniju.

Tek kada je prešla granicu, od straha da je netko ne bi zaustavio, javila je kako se u pakao iz kojeg je pobjegla neće vratiti. Ipak, za sobom je ostavila troje malodobne djece. Nakon batinanja, modrica, dva izbijena zuba, puknutog bubnjića, njezina prava borba tako je tek započela.

- Bila sam dijete kada sam rodila, imala sam nezrelih šesnaest godina. Prve batine dobila sam dok sam još bila trudna, no tada me svekrva obranila. Dva mjeseca nakon što sam rodila prvo dijete, u rujnu 2009., suprug me pokupio autom, batinao i teško ozlijedio. Policija ga je prekršajno prijavila, završila sam u bolnici, a on u zatvoru. Puna 22 dana.

Mogla sam ga tužiti, no na zamolbu svekra koji je uvijek bio fer prema meni, nisam to napravila. Ni tada, ni idućih godina. Otac mi je rekao otiđi, ako te udario prvi put, ponovit će to. Zašto ga nisam poslušala, ne znam - priča nam na tren preplašena, a na tren potpuno indiferentna mlada majka. S nevjericom slušamo nastavak.

Trebao mu je novac

- Rodila sam troje djece, vjenčali smo se, te sam s dvadeset godina postala biljka. Bilo mi je sasvim svejedno. Trpjela sam ponižavanja i udarce, sjedila bih na krevetu i mislila, okej, izmlatit ćeš me, izbatinao si me. I što sad? Razlozi za život bili su sve bljeđi - tvrdi, pojašnjavajući kako je razlog nasilju najčešće bio novac.

- On je kockar. Prokockao je i naše vjenčano prstenje, koje nam je darovala njegova baka, prenosilo se s generacije na generaciju. Radila sam i bilo je sasvim jasno gdje će plaća, ili barem dobar dio nje otići - kaže majka troje djece.

Centar za socijalnu skrb poslao im je, zbog evidentiranog nasilja u obitelji, nadzor, odnosno mjeru zbog koje ih je redovito posjećivala njihova služba i kontrolirala stanje i odgoj djece. Kada više nije mogla izdržati život u takvom okruženju, na preporuku savjetnice Centra potražila je podstanarski stan.

- Savjetovali su mi da se preselim, adresa mi je bila tajna, ali on me slijedio i našao bi me. Odlazila sam nekoliko puta, ali uvijek sam se morala vratiti, prijetnje i pritisci bili su prestrašni.

 Zašto djecu niste poveli sa sobom?

- Nisam mogla jer nisam imala stan, dakle bila sam podstanarka, a ni posao nisam imala stalan. A on ima riješeno stambeno pitanje, roditelji mu žive kat poviše tako da su djeci baka i djed blizu, a njih se ne može tek tako izdvajati iz poznate sredine. No, kad sam treći put otišla i konačno dobila posao, pronašao me je.

Već sam vam rekla, provalio je u stan, doslovno sam visila s balkona i tada sam rekla da ću se vratiti doma, neka dođe ujutro po mene, nakon posla. Te noći sam pobjegla. Smatram da nisam imala izbora, djecu nisam vidjela mjesecima. Živjeti s osjećajem da sam ih ostavila nešto je najgore što majka može preživjeti.

Pred zakonom čist!?

Nakon što je stala na noge u Sloveniji, nakon gotovo godinu dana izbivanja, odlučila se vratiti i boriti za djecu. U međuvremenu s Centrom je komunicirala mailom. Njezine tvrdnje kako joj nije lako dolaziti često u Split nisu u potpunosti uzete u obzir, objašnjava nam njezin odvjetnik, već je Centar nastavio s uobičajenim protokolom. Majka izvan zemlje, otac kući s troje djece - logično, djeca su pripala njemu, a majka ih je dobila priliku viđati tek jednu subotu u mjesecu na tri sata.

Kako su nam objasnili na Prekršajnom sudu, odluka zbog koje je suprug naše sugovornice bio 22 dana u zatvoru zbog nasilja rehabilitirana je budući da ona nije išla dalje u postupak. Stoga je on, nakon što je prošlo tri godine od počinjenja djela, pred zakonom neosuđivan i čist.

U tom svjetlu napisano je i mišljenje stručnog tima koji mu je dodijelio djecu. Navodi se kako ima završenu srednju školu iako njegova supruga tvrdi kako je nikada, baš kao ni ona, nije završio. Procijenili su ga kao odgovornu, emocionalno stabilnu osobu koja izbjegava prisilno agresivan način postupanja.

Navode kako je brižan otac, čiji su odgojni stavovi uglavnom adekvatni, iako, citiramo, "otac nesvjesno daje djeci informacije o majčinom neadekvatnom ponašanju, te je od strane službe savjetovan da takvo ponašanje nije u skladu s interesom djece".

'Raskomadat ću te'

- Govori djeci da sam kurva, te mi šalje audiosnimke kako to izgovaraju. Također, prijeti im kaznom ako me spomenu. Samo želi da mu se vratim, čas mi nudi deset tisuća kuna da uredim kuću, čas mi prijeti da će me ubiti i voziti raskomadanu po gradu u autu, čas da će sjesti u automobil s djecom i ubiti i njih i sebe. On voli djecu, toga sam svjesna, ali kada ga "prespoji", ne znam što mogu od njega očekivati - zaključuje dok je ispraćamo na prvi vlak za susjednu državu.

Od Centra za socijalnu skrb zatražili smo očitovanje o postupanju u ovakvim slučajevima i konkretnom mišljenju stručnog tima koje do zaključenja teksta nismo dobili. Naša sugovornica pokrenula je postupak za razvod braka, prije kojeg, prema pravilima igre, mora proći fazu mirenja.

Vodeći se onom - sustav koji žrtvu stavlja u obespravljeni položaj nije pravedan - kontaktirali smo nadležne službe. Baš svi tvrde kako su radili po zakonu i zaključuju kako nešto očito treba hitno mijenjati.

'Trpi, što ćeš...'

Središnji državni portal zaista nudi sve podatke koje žrtva može zatrebati, u bilo kojoj fazi problema. Ipak, poražavajuća je činjenica kako Zagreb ima 20 adresa na koje se može obratiti a Split samo tri. Sva tri broja smo, naravno, nazvali. Iako nam se prvih pola sata nitko nije javljao (žrtva izložena nasilju vjerojatno bi to doživjela kao odbacivanje), sa svima smo na kraju ipak stupili u kontakt i spremno su nam iznijeli probleme.

Livija Plančić, iz udruge "Bijeli krug Hrvatske", kaže kako na njihovoj adresi žrtve najviše traže psihološku pomoć, a što duže trpe nasilje teže se odlučuju na prijavljivanje.

- Jednostavno upadnu u začarani krug. Nećete vjerovati, ali i okolina uglavnom kaže neka trpe, kao "što ćeš, pa muž ti je". U posljednje vrijeme imamo bolji odnos s policijom, pa ih sve više upućuju na našu adresu. Čak i kada se odluče na sudski postupak i tužbe, preteško im je proći ispitivanje pred sucem, prisjećati se i ponovno sve prolaziti.

To je još uvijek faza osvješćivanja problema koja je jako teška - tvrdi Livija, inače volonterka udruge. Samo u 2015. njihovu pomoć potražilo je 240 korisnika, uglavnom žena. Slučajevi obiteljskog nasilja, kaže nam, trebali bi biti hitni, zbog toga ih se i procesuira na Prekršajnom sudu.

Skandalozna činjenica

- Prekršajni sud takve bi slučajeve trebao riješiti u roku od 24 sata, no to ponekad nije moguće, pa se počinitelj nasilja jednostavno vrati kući, a žrtva neka preživi kako zna i umije. Kazne zatvora su kratke, a novčane su smiješne. Srećom, od 2015. opet se u priču vratilo i procesuiranje po Kaznenom zakonu, no stvari bi mogle i trebale biti bolje - pojašnjava Livija.

- Činjenica da kada žena zbog pritisaka okoline odustane od tužbe, a Državno odvjetništvo to prihvati i ne sankcionira nasilnika - skandalozna je! Oni bi to trebali sami sankcionirati, kakvo odustajanje? Pa nasilje u obitelji je javna a ne privatna stvar! Kada će državne institucije to već jednom shvatiti? - ljuti su u organizaciji "Domine". Dok je situacija ovakva, jedino što mogu savjetovati ženama je - prijavljujte svaku sitnicu.

- Nema drugoga puta. Pronađite snage i prijavljujte sve, inzistirajte na zapisniku. I to svaki put kada se osjetite nesigurni, inače ćete ugroziti i sebe i djecu. Sustav je neadekvatan i nestabilan. Moramo shvatiti da osobe na dužnosti ne mogu razgovarati neformalno, ni policajac ni sudac ne mogu reći: "Više seksa, pa će on biti manje nervozan!", a upravo to se događa.

Inače, naše sklonište je autonomno, nije ovisno o institucijama, i ne trebate čekati da vas netko pretuče, već dođite, zatražite i poslat ćemo vas u našu sigurnu kuću - poručuju iz "Domina", piše Slobodna Dalmacija.

-----------------------

Nisam imala hrabrosti

Zašto nije zvala pomoć, potražila smještaj u sigurnoj kući, nešto poduzela?

- Djeca, obitelj, svekar i svekrva, razloga je tisuću. Policijski službenici su više puta dolazili na našu adresu, prijavili bi susjedi... Savjetovali bi da se maknem na nekoliko sati da se situacija malo smiri, jer stan je njegov... Nekad bih otišla, nekad ne.

Nisam ga imala hrabrosti tužiti jer nisam imala ničiju potporu. Sigurna kuća surađuje s policijom i Centrom za socijalnu skrb, tako da sam trebala čekati ozbiljne ozljede da bih ostvarila prava. Nije dovoljno samo reći on me zlostavlja, treba sve to i pravno pokrenuti.

Centar bez odgovora

Od Centra za socijalnu skrb zatražili smo očitovanje o postupanju u ovakvim slučajevima i konkretnom mišljenju stručnog tima koje do tiskanja današnjih novina nismo dobili. Naša sugovornica pokrenula je postupak za razvod braka, prije kojeg, prema pravilima igre, mora proći fazu mirenja.

Vrste nasilja

Zakon kaže kako nasilje u obitelji može biti tjelesno, psihičko, verbalno, spolno i ekonomsko.

U mišljenju stručnog tima koji je suprugu dodijelio djecu navodi se kako je on brižan otac, iako, citiramo, 'nesvjesno daje djeci informacije o majčinom neadekvatnom ponašanju, te je od strane službe savjetovan da takvo ponašanje nije u skladu s interesom djece'.