'KUNEM SE BOGOM DA MI JE POBJEGLA DUŠA' Washington Post istražio kako su Hooperove 'Mačke' doživjeli gledatelji pod utjecajem halucinogenih droga
TERENSKA ISTRAGA - Usprkos Oscaru osvojenom za "Kraljev govor", redatelju Tomu Hooperu prijeti opasnost da ostane upamćen kao autor rijetko viđenog hollywoodskog debakla. Njegova adaptacija mjuzikla "Mačke" Andrewa Lloyda Webbera publika i kritika toliko su loše primile da već postaje predmet medijsko-satiričnih performansa, povrh procjena da će zabilježiti povijesno rekordan gubitak od čak stotinu milijuna dolara.
Usprkos Oscaru osvojenom za "Kraljev govor", redatelju Tomu Hooperu prijeti opasnost da ostane upamćen kao autor rijetko viđenog hollywoodskog debakla. Njegova adaptacija mjuzikla "Mačke" Andrewa Lloyda Webbera publika i kritika toliko su loše primile da već postaje predmet medijsko-satiričnih performansa, povrh procjena da će zabilježiti povijesno rekordan gubitak od čak stotinu milijuna dolara.
Washington Post je, naime, odlučio intervjuirati niz gledatelja Hooperova očajnog filma koji su svoj percepcijski doživljaj odlučili popraviti prethodnim uzimanjem raznih vrsta droga. Dvadesetpetogodišnja producentica audiovizualne opreme iz Louisvillea imenom Sarah s cimericom je prije gledanja "Mačaka" najprije konzumirala čokoladni bombon natopljen sa 5 miligrama kanabisova ulja, a potom su i popušile nekoliko jointova. Neki drugi Amerikanci film su odlučili oplemeniti čak primjesama LSD-a, psilocibinskim gljivama i sličnim halucinogenima. Svemu je prethodio otvoren sirenski zov putem Twittera zainteresiranim ljudima, koji znaju kako vlastitim doprinosom popraviti očajan film, da to učine i iznesu svoja svjedočanstva. Zaključak terenske analize Washington Posta, koji se pritom ogradio od pomisli da zagovara upotrebu ilegalnih droga, prilično je porazan za Toma Hoopera i njegov posljednji uradak: adaptaciji mjuzikla o raspjevanim mačkama ne mogu pomoći čak ni najpoticajniji psihoaktivni spojevi.
"To je bilo najnevjerojatnije kinematografsko iskustvo u mom životu", "Kunem se Bogom da mi je pobjegla duša", "Povraćao sam četiri puta, ali na kraju sam film shvatio duboko", "Imao sam napad panike usred filma" - samo su neke od recenzija koje su omamljeni gledatelji iznijeli nakon konzumacije. Annaliese Nielsen, koja je prije filma pila sok kalibriran za opuštanje, ustvrdila je da se ne može ni najmanje opustiti u mračnom kinu obasjanom groznim mačjim licima te je film nazvala posebnom vrstom zla. Washingtonska LGBT aktivistica Charlotte Clymer, koja je prije projekcije pojela gumene bombone punjene THC-om, poslije filma se ozbiljno bojala da bi mogla učiniti nešto nažao vlastitim mačkama kad dođe kući.
Jedini gledatelj koji je pod utjecajem opijata imao barem donekle afirmativno iskustvo je 26-godišnji Njujorčanin Ryan, koji je izrazio snažnu požudu za određenom mačkom, no ispostavilo se da je posrijedi filmski lik Munkustrapa kojega tumači baletan Robbie Fairchild. Premda opijati nisu uspjeli znatnije pomoći umjetničkoj razini Hooperovih "Mačaka", ne treba ih ipak olako odbacivati kao mentalnu protezu u domaćoj primjeni, primjerice u slučaju Vrdoljakova "Generala".