Film o mafijaškom pokajniku, Almodovarovo odrastanje u Madridu i kontroverzni Polanski
NEIZVJESNI EUROPSKI OSCAR - U berlinskoj festivalskoj palači u subotu će na svečanoj ceremoniji biti proglašeni pobjednici 32. Europskih filmskih nagrada (EFA), nagrada koje se i po načinu izbora i po tijelu koje ih dodjeljuje (Europska filmska akademija) mogu smatrati europskom verzijom Oscara. Ove godine, dodjela je opet u Berlinu gdje je 1988. održana i prva ceremonija.
U berlinskoj festivalskoj palači u subotu će na svečanoj ceremoniji biti proglašeni pobjednici 32. Europskih filmskih nagrada (EFA), nagrada koje se i po načinu izbora i po tijelu koje ih dodjeljuje (Europska filmska akademija) mogu smatrati europskom verzijom Oscara. Ove godine, dodjela je opet u Berlinu gdje je 1988. održana i prva ceremonija.
Tijekom 32 godine povijesti nagrade definitivno je bilo godina kad je izbor nominiranih filmova bio i jači no što je ove. Ali, ako ovogodišnje nominacije za EFA-e ne pršte remek-djelima, zato su barem neizvjesne. U krajnje izjednačenoj konkurenciji približno jednaku šansu za nagrade imaju čak četiri filma. Sva četiri su nominirana u za najbolji film, režiju i barem po jednu ulogu. Iza tih četiriju filmova su dvojica zaslužnih veterana - Roman Polanski i Marco Bellocchio - te dvojica režisera koji imaju zaslužen kultni status: Španjolac Pedro Almodovar i Grk Yorgos Lanthimos.
U najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film - nominirani su “Oficir i špijun” Romana Polanskog, “Jadnici” Francuza malijskog podrijetla Ladja Lyja, “Tuga i slava” Pedra Almodovara, “Razbijačica sistema” Njemice Nore Fingscheidt, “Izdajnik” Marca Bellocchija te britanska kostimirana drama “Favorite/Miljenica” u režiji Grka Yorgosa Lanthimosa. Među nominiranima za najbolji film dvoje je debitanata - Fingscheidt i Ly - koji su ujedno u ovom izboru i prilični autsajderi.
Preostala četiri filma nominirani su i za najbolju režiju, te za barem jednu glavnu ulogu: Olivia Colman za “Miljenicu”, Antonio Banderas za “Tugu i slavu”, Pierfrancesco Favino za “Izdajnika” i Jean Dujardin za “Oficira i špijuna”. Od tih četiriju filmova samo “Miljenica” nije nominirana i za scenarij, ali zato ima nominaciju za komediju.
Medena zemlja
Pobijedi li Almodovar - a slovi za blagog favorita - bit će to njegova treća EFA za najbolji film, čime će se izjednačiti s Giannijem Ameliom, Larsom Von Trierom i Michaelom Hanekeom. Polanskom bi ovo bila druga EFA za najbolji film, nakon “Pisca iz sjene” 2010. Bellocchiju i Lanthimosu bila bi prva.
Osim najboljeg europskog filma, članovi Europske filmske akademije glasovima će izabrati i pobjednike u kategorijama najboljeg glumca, glumice, najboljeg kratkog filma, najboljeg dugometražnog animiranog filma, najbolje komedije i najboljeg dokumentarca. Među dokumentarcima je nominiran i makedonski film “Medena zemlja” koji je ovog vikenda mogla vidjeti zagrebačka publika na otvaranju Human Rights Festivala. Dokumentarac Ljubomira Stefanova i Tamare Kotevske ujedno je i jedini ex-YU film nominiran ove sezone.
Komentatori iz manjih, te pogotovo istočnoeuropskih članica već dulje vrijeme gunđaju kako glasački mehanizam EFA favorizira filmove iz kinematografija s velikim brojem glasača te da - općenito - istočnoeuropski filmovi prolaze loše na EFA-i. I ove je godine uvelike tako. Za najbolji film nominirani su (opet) filmovi iz Njemačke, Francuske, Španjolske, Italije i Britanije, a zaobiđeni su neki od najboljih europskih filmova sezone, kao što su islandski “Bijeli bijeli dan”, rumunjski “Nije me briga ako u povijesti ostanemo upamćeni kao barbari” ili makedonski “Bog postoji, ime mu je Petrunija”. Nevjerojatno je da su glasači EFA - recimo - preskočili poljski “Kler” koji nije dobio ni jednu nominaciju, premda je zatresao poljsko društvo, bio ogroman hit, a zapravo je bolji film od šest nominiranih za film godine.
Bez nominiranih
Također, glasači europske filmske akademije kao da nisu ni trepnuli na #MeToo pokret i ono što je iz njega proizišlo. Ne samo da su udijelili četiri ključne nominacije osuđenom seksualnom napasniku Polanskom, nego su prilično izignorirali redateljice. Tako Makedonka Teona Strugar Mitevska za svoju naširoko nagrađivanu “Petruniju” nije dobila ni jednu nominaciju, a Francuskinje Celine Sciamma i Matti Diop su unatoč nagradama iz Cannesa nominirane samo za najbolju režiju, odnosno najbolji debitantski film.
Što se hrvatske kinematografije tiče, i ranije smo znali da ove godine nećemo imati nominiranih, jer iz mršave hrvatske produkcije 2018/19 ni jedan film nije uvršten ni na širi popis kandidata. A ako je to utjeha, bolje nam nisu prošli ni susjedi. Bosanaca, Slovenaca i Mađara nije bilo ni u predselekciji, a jedini srpski kandidat - “Šavovi” Miroslava Terzića- zapeo je na širem popisu.