SKRIVENA ISTINA O RATNOM FILMU KOJI PUBLIKA VOLI, KRITIKA MRZI, A DRŽAVNA POLITIKA SLAVI Globus otkriva je li Vrdoljakov General u svađi s činjenicama
NAJDETALJNIJA ANALIZA - - Jeste li vi, Hudelist, ikad gledali koji američki film o Pearl Harboru? Pa jeste li ikad vidjeli da Amerikanci u tim svojim filmovima pozitivno govore ili čak veličaju svoje ratne neprijatelje Japance? I to oni koji su bacili dvije atomske bombe na Japan! - tako mi je Antun Vrdoljak odgovorio na pitanje zašto su u njegovu najnovijem filmu 'General' svi likovi Srba negativci.
- Jeste li vi, Hudelist, ikad gledali koji američki film o Pearl Harboru? Pa jeste li ikad vidjeli da Amerikanci u tim svojim filmovima pozitivno govore ili čak veličaju svoje ratne neprijatelje Japance? I to oni koji su bacili dvije atomske bombe na Japan! - tako mi je Antun Vrdoljak odgovorio na pitanje zašto su u njegovu najnovijem filmu 'General' svi likovi Srba negativci.
Po Vrdoljakovu rezoniranju, dakle, ako se snima ratni film, onda se u njemu od prvoga trenutka, čim padne prva klapa, i te kako dobro zna tko je neprijatelj, a tko je 'na našoj strani' - inače sve to nema smisla. Drugim riječima: u hrvatskom filmu o Domovinskom ratu za Srbe, kao 'arhineprijatelje' Hrvata, nema i ne može biti milosti.
Film 'General' 88-godišnjeg redatelja Antuna Vrdoljaka nije običan film, riječ je o fenomenu koji u mnogočemu nadilazi ono što obično svrstavamo u 'sedmu umjetnost'.
Zato sam se prije razgovora s autorom dobro pripremio. Odgledao sam njegov film čak tri puta, tri dana uzastopce u kinodvorani Branimir-centra. Netko će se tome možda i podsmjehivati, ali doista tek u trećem gledanju 'Generala' uspijete dokraja proniknuti u mnoge njegove najsuptilnije detalje, kao i u autorove (Vrdoljakove) ključne ideološko-političke poruke - skrivene upravo u (po mišljenju kritike) najdosadnijim i najzamornijim dionicama filma, sastavljenim, najvećim dijelom, od dugih, sporovoznih dijaloga u kojima su u krupnom planu ili glavni junak Gotovina ili Vrdoljakov 'alterego' u filmu general Bobetko.
Pri zadnjem, trećem gledanju neke sam citate iz tih dijaloga čak zapisivao u svoj notebook (koliko god u kinu bilo nepristojno svjetlucati zaslonom računala) jer ih, jednostavno, nisam mogao popamtiti, a smatram ih vrlo važnima za puno razumijevanje i konačno vrednovanje filma.
A drugo, cijelo sam to vrijeme bio u komunikaciji s autorom filma Vrdoljakom. I to ne samo preko mobitela nego i neposredno: dvaput sam bio kod njega, u njegovoj kući.
Prvi sam put bio u petak 16. kolovoza, od 10.00 do 13.45. Dakle, tri sata i tri četvrt. Vrdoljak, razgovorljiv i živahan kao mladić, u tom mi je maratonskom razgovoru izložio svoje viđenje ne samo filma (i buduće TV-serije) 'General' nego i Domovinskog rata u Hrvatskoj, ali i svojega vlastitoga života (u kojem ubojstvo njegova strica Petra u Imotskome 1944. od strane partizana ima posebnu dimenziju i značenje).
A drugi sam ga put posjetio u utorak 20. kolovoza oko podne. Tada mi je Vrdoljak, na moju izričitu zamolbu, pokazao vrlo važnu epizodu koje u filmu nema, ali će zato biti u najavljenoj TV-seriji koja će se, po Vrdoljakovim riječima, početi na HTV-u prikazivati u prosincu, prije Božića.
Moram reći da Vrdoljak nije oduševljeno pristao na razgovore sa mnom - iako se nešto posebno nije ni odupirao. Pretpostavljam da je shvatio da nakon svih onih negativnih i poražavajućih recenzija svog filma, od festivala u Puli naovamo, nema što izgubiti.
Ali je opet računao i dvojio je li mu to pametno. Za našega drugog razgovora, u podrumu njegove kuće, gdje se upravo montira TV-serija 'General' predložio mi je, ali vrlo diskretno i nenametljivo, da bi možda ipak bilo najbolje da ga, ako je ikako moguće, zaobiđem. Odbio sam tu mogućnost...
(...)
