RECENZIJA RESTORANA: "Ovdje vlada priličan kaos i kronični nedostatak kuharskih tehnika!"
.jpg)
DOBRI RESTORANI - Svojevremeno opisan u “email aferi” kao niskoprofilni restoran, Bistro Fotić taj epitet po popunjenosti jednog kišnog zagrebačkog ponedjeljka nikako ne zaslužuje. Kada je riječ pak o hrani koju su nam servirali, spomenuti opis već ima više smisla
Podijeljen u dvije uređenjem potpuno različite cjeline, pa još uz neku vrstu integrirane suvenirnice i fotoshopa te otvorenu i ne baš urednu kuhinju, restoran ima pomalo shizofreni karakter. Jelovnik se mijenja na dnevnoj bazi i pokazuje mar za sezonskim namirnicama, a konstantna je ponuda pizza.
.jpg)
Salata Caprese došla je na stol u obliku velike kugle ukusne mozzarelle na ploškama rajčice i bosiljka. Uz dodatak maslinova ulja i tople kruščiće, predjelo za poželjeti. Pašteta od tune poslužena je u malenoj “pretis” staklenci i silno me podsjetila okusom na konzerviranu tunjevinu s povrćem koju sam tamanio kao dijete. Špinat, pire, faširance i jaje na oko izabrao sam kao glavno jelo, jer upravo je to popularna kombinacija u mnogim tradicionalnim zagrebačkim domaćinstvima, pa i u mojoj kući. Špinat i odresci bili su za prolaznu ocjenu, no nikako i više od toga, a pire grudičast i preslan. Šteta.
Pravi izostanak potrebne kulinarske tehnike mogao se svjedočiti kušanjem rižota s pršutom i tartufima. Potpuno raskuhana riža sa sitno nasjeckanim komadićima suhog mesa bez okusa i pred nama naribanim tartufom bez imalo mirisa. Nejestivo. Ljubazni konobar pokušao je popraviti dojam izostavljajući nepojedeno jelo s računa. Hvala.
Deserti izloženi u hladnoj vitrini (panna cotta, štrudle od sira i višanja) nisu izgledali posebno primamljivo, pa smo ih preskočili i nezadovoljni ručkom izašli prošetati centrom Zagreba umivenim od dvodnevne kiše koja je taman stala.