USKOK RADI IZVIDE O KUŠČEVIĆEVOJ IMOVINI Kako je od vlastite tvrtke kupio prostor pa ga prodao i zaradio 1,2 milijuna kuna
POČELI IZVIDI - Kako neslužbeno doznajemo, u aferu oko ministra uprave Lovre Kuščevića nedavno se uključio i USKOK koji provodi izvide oko posla s nekretninom u Supetru, ali i ostalih dubioza oko Kuščevićevih nekretnina.
Kako neslužbeno doznajemo, u aferu oko ministra uprave Lovre Kuščevića nedavno se uključio i USKOK koji provodi izvide oko posla s nekretninom u Supetru, ali i ostalih dubioza oko Kuščevićevih nekretnina.
U međuvremenu u javnost izlaze novi detalji iz Kuščevićeve prošlosti, među kojima posebnu pažnju pobuđuje posao s otkupom nekretnine u Supetru od vlastite tvrtke 2010. godine, koju će 6. kolovoza 2013. prodati grupaciji Svpetrvs hoteli d.d. za 2,2 milijuna kuna.
Najbolji potez
Riječ je o poslu koji je, kako je to opisao Kuščevićev otac, sadašnjem ministru bio “najbolji poslovni potez”. Prema pisanju portala 24sata, Kuščević je prema poreznom rješenju, koje im je poslao za navedenu kupnju, svojoj tvrtki platio 1,044.855 kuna, iz čega proizlazi da je na nekretnini u tri godine zaradio 1,2 milijuna kuna. Za razliku od optužbi za neadekvatno upisivanje u katastar te neuredno ispunjavanje imovinskih kartica, zbog činjenice da je tvrtka Kuščević d.o.o. krajem 2012. otišla u stečaj te iza sebe ostavila 1,3 milijuna kuna dugovanja, od čega se 0,3 milijuna odnosilo na neplaćanje državi, protagonisti ovog zapleta oko Kuščevićeve tvrtke i nekretnine vrlo opasno hodaju po rubu kaznene odgovornosti.
Kao što je poznato, Kuščević je 2003. osnovao tvrtku Kuščević d.o.o. u kojoj je bio jedini vlasnik i direktor, a koja se bavila proizvodnjom namještaja. Tvrtka je zatim od Erste banke podignula kredit od 210.000 eura kojim je kupila spornu nekretninu.
Načelnik
Tko je u razdoblju od 2005. do 2014. podmirivao kredit predstavlja posebno pitanje jer su nekretnine dva puta mijenjale vlasnika, a zabilježba banke je brisana tek 2014. kada su nekretninu već otkupili Svpetrvs hoteli.
Kada je 2005. postao načelnik Nerežišća, Kuščević mjesto direktora tvrtke prepušta svojem puncu, u međuvremenu preminulome, Anti Žuviću. Kuščević ostaje jedini vlasnik tvrtke sve do travnja 2010. kada udjele u tvrtki prepušta svojem bratu Branimiru. Cijelo to vrijeme nekretnina je u vlasništvu tvrtke. No, nedugo nakon Kuščevićeva izlaska iz tvrtke, dakle u proljeće 2010., iz tvrtke za njim “kreću” i nekretnine. Kupoprodajnim ugovorom koji je sklopljen 6. srpnja 2010. tvrtka Kuščević d.o.o., kojoj je direktor Ante Žuvić, a vlasnik Kuščevićev brat Branimir, Lovri Kuščeviću kao fizičkoj osobi prodaje nekretninu, zapravo jedinu imovinu tvrtke, za milijun kuna. Premda je cijena za kupoprodaju poznata, način na koji je ona plaćena ostaje misterij. Jučer smo u više navrata pokušali kontaktirati Kuščevića kako bismo ga, između ostalog, pitali upravo o načinu plaćanja, ali na naše pozive nije odgovarao. Naime, taj milijun kuna, ako ga je Kuščević doista platio, morao bi ući u kapital tvrtke iz kojega bi se poslije u stečaju naplaćivali i vjerovnici, ali kao što je poznato, dvije godine poslije tvrtka će im u stečaju ostati dužna 1,3 milijuna kuna. Dodatne sumnje u način plaćanja baca zabilješka koju je Kuščević naveo u svojoj imovinskoj kartici iz 2010., a u kojoj navodi da je poslovni prostor otkupio dijelom od prodaje poslovnih udjela u tvrtki Kuščević, a dijelom iz kredita od 850.000 kuna, no nije specificirao u kolikom je omjeru mislio na novac, a u kolikom na udjele. Prodaja udjela, budući da je nekretninu otkupio upravo od tvrtke u kojoj je imao 100-postotni poslovni udjel, značila bi da su mu brat i punac u zamjenu za tvrtku dali imovinu te iste tvrtke.
Procjena
Osim načina plaćanja, problematična je i sama cijena. Naime, ostaje nejasno na osnovi čega je formirana cijena po kojoj je nekretnina prodana Kuščeviću 2010. za milijun kuna kada se ima u vidu da je ta nekretnina pet godina prije prodaje procijenjena na 1,6 milijuna kuna, a tri godine nakon prodaje na 2,2 milijuna kuna. Pitanje je također ako je došlo do zamjene za udjele u tvrtki, kolika je procijenjena vrijednost te tvrtke. Kuščević je vrijednost tvrtke 2009. godine procijenio na tri milijuna kuna. Međutim, ako bi se utvrdilo da je cijena po kojoj je nekretnina prodana bitno manja od tržišne, ovim radnjama bi se u najmanju ruku ispunila bitna obilježja kaznenog djela sklapanja štetnog ugovora.
Otkrivanjem cijene otkupa nekretnina od strane svoje bivše tvrtke konačno je riješen i “misterij” prema kojemu je Kuščević u svoju karticu upisao da je vlasnik prostora vrijednog 1,060 milijuna. Naime, Kuščević je u karticu, prema svemu sudeći, upisao da je vrijednost nekretnine upravo onolika po koliko mu ju je prodao njegov punac, odnosno njegova bivša tvrtka Kuščević d.o.o. u kojoj je u trenutku preprodaje vlasnik bio njegov brat. No, gledajući imovinske kartice dolazimo do novog misterija - famozne pozajmice 120.000 eura njegova punca Žuvića koju je 15. veljače, gotovo odmah nakon likvidacije tvrtke Kuščević d.o.o. u kojoj je Žuvić bio direktor, sada kao fizička osoba, dao svojem zetu Lovri Kuščeviću. Kao garanciju povrata zajma puncu Žuviću Kuščević je kao kolateral stavio istu nekretninu koju mu je dvije godine ranije u ime tvrtke Kuščević d.o.o. njegov punac Žuvić prodao. Sporno je da Kuščević taj zajam od 120.000 eura uopće nije evidentirao u kartici, nego je ona vidljiva jedino u izvatku navedene nekretnine.