SPORTAŠI IZ SRBIJE 'ZAGLAVILI' U BRNAZAMA, A ONDA DOŽIVJELI NEOČEKIVANU GESTU Nepoznati momci u trenu im pomogli pa im priredili još jedno iznenađenje

PRAVO LICE DALMACIJE - Priča o nedavnom ružnom incidentu u Supetru, kad je skupina nasilnika napala grupu sezonskih radnika iz Slavonije vičući tko je od njih Srbin, antipod je događaju od prošloga četvrtka čiji su sudionici bili skupina veterana ragbi kluba Dinamo iz Pančeva i grupa građana iz Brnaza, piše Slobodna Dalmacija.

Priča o nedavnom ružnom incidentu u Supetru, kad je skupina nasilnika napala grupu sezonskih radnika iz Slavonije vičući tko je od njih Srbin, antipod je događaju od prošloga četvrtka čiji su sudionici bili skupina veterana ragbi kluba Dinamo iz Pančeva i grupa građana iz Brnaza, piše Slobodna Dalmacija.

Na putu prema Splitu ragbijašima iz Pančeva u Brnazama se pokvario kombi. Vidjevši da imaju problema, pristupila su im dvojica nepoznatih mladih ljudi, organizirali im popravak kombija, a kako se radilo o većem kvaru pa na završetak popravka Pančevci nisu mogli čekati, ti isti ljudi iz Brnaza u dva osobna vozila prevezli su ih do Splita, gdje su ih čekali prijatelji iz ragbi kluba Nada.

Ragbijaši iz Srbije u ponedjeljak poslijepodne krenuli su iz Splita za Pančevo. U posljednji trenutak Slobodna Dalmacija uspjela ih je kontaktirati, naći se s njima u Brnazama i čuti iz prve ruke cijelu priču. U kombiju su iz Pančeva u Split putovali: Zoran Ranislavić zvani Žilavi, Vladimir Parčetić zvani Parče, Omer Hamzagić, Bojan Gaćeša zvani Boks, Dragan Đurđev zvani Hani i Vladimir Krivokuća zvani Krivi.

U ime svih članova grupe pričao je Zoran Ranislavić:

- Veterani ragbi kluba Nada bili su u listopadu prošle godine gosti kod ragbi kluba Partizan u Beogradu. Kako smo se i mi, veterani Dinama iz Pančeva, našli tu, uspostavili smo kontakt, doveli smo Splićane i do Pančeva i lijepo smo se proveli. Tad su nam rekli da će u lipnju ove godine oni biti domaćini velikog festivala ragbija. Nismo to željeli propustiti pa smo se naš šetorica dogovorili i krenuli na put.

Putovali smo kombijem preko Bosne i Hercegovine, ušli u Republiku Hrvatsku na graničnom prijelazu Kamensko i nastavili preko Trilja prema Splitu. U Brnazama nam je kombi počeo trokirati. Kad smo došli do raskrižja Sinj -Trilj - Split, vidjeli smo da dalje ne možemo. Nekako smo prešli još 200-300 metara do benzinske stanice u smjeru Splita i tu se zaustavili. Dok smo tako gledali u otvoreni motor kombija, pristupila su nam dvojica mladih ljudi, upitali nas o čemu se radi i treba li nam pomoć. Odgovorili smo da bi nam trebao automehaničar.

Jedan od njih, Teo, a drugi se zvao Damir, nazvao je svoga prijatelja Kristina koji nedaleko ima automehaničarsku radionicu. Kristino je došao za nekoliko minuta, pokušao popraviti, ali nije išlo. Odvukli smo kombi do njegove radionice. Tu je radio oko dva sata, otkrio kvar, ali je za popravak trebao nabaviti dio. U međuvremenu smo kontaktirali prijatelje iz Nade. Na kraju su nas Teo i Kristinov otac s dva osobna vozila odvezli do Splita, a kombi je ostao kod Kristina u radionici. Kombi nam je bio popravljen u subotu, ali kako nam nije trebao, ja sam tek jutros došao do Kristina, uzeo kombi, otišao po prijatelje u Split, odakle smo se zaputili natrag u Pančevo - rekao je Ranislavić.

 

Na pitanje jesu li iznenađeni takvim postupkom nepoznatih ljudi, pančevački ragbijaški veterani odgovaraju:

- Najiskrenije, jesmo. Ugodno smo iznenađeni. Znali smo da možemo očekivati pomoć prijatelja ragbi veterana iz Splita, ali pomoć su nam ponudili, a onda i pomogli, ljudi koje smo prvi put vidjeli. Zato ćemo to sa zadovoljstvom istaknuti gdje god budemo u prilici, ispričat ćemo svim svojim prijateljima u Pančevu i Srbiji - kažu oni.

- Ja sam naročito zadovoljan što sam se ovim doživljajem odmah mogao pohvaliti veteranima Nade Pepeu, Fisti i Johanu s kojima prijateljujem još od 1986. godine kad smo zajedno bili u mladoj reprezentaciji tadašnje države - kaže Vladimir Parčetić zvani Parče.

- I ja sam iz ovih krajeva. Moji su iz Otišića. Majka mi je Stojsavljević. Tamo sad živi samo moja strina Ika koju sam u subotu posjetio. Posljednji put bio sam u Otišiću 1988. godine - s ponosom naglašava Zoran Ranislavić zvani Žilavi.

- Jedan od šestorice pančevačkih ragbijaša mi je rekao: 'Kad završiš četiri fakulteta ili pomogneš ljudima u nevolji kao što ste vi nama pomogli, nećeš završiti u novinama, ali kad napraviš kakvu glupost, danima se pune novinski stupci. Drago mi je da ipak neće biti tako - u telefonskom razgovoru rekao je Slobodnoj Dalmaciji Teo.

- Nije prvi put da sam bio u prilici pomoći nepoznatima. Takav sam, pomagati ljudima posebno mi je zadovoljstvo - kaže Teo.

- Hvala tim ljudima iz Brnaza koji su pomogli našim prijateljima iz Pančeva. Drago mi je da će javnost i za to saznati. Ti naši prijatelji su odlični momci, sportaši. Bit će lijepo kad oni u Pančevu ispričaju kako su im samoinicijativno pristupili nepoznati mladi ljudi i pomogli im. I taj događaj utjecat će na razvoj još većeg sportskog prijateljstva ragbijaša iz Splita i Pančeva - zaključio je Pepe.