Kako zbog straha od represije ne koristimo zakonska prava

Prije dvanaest godina nas nekoliko novinara iz Hrvatske bili smo na studijskom putovanju u SAD-u i tada smo, među ostalim, posjetili njihov Centar za zviždače u Washingtonu. Kako je taj institut u Americi najrazvijeniji i tamo najviše zaposlenika prijavljuje nezakonitosti svojih poslodavaca, bilo je to jako dobro i zanimljivo iskustvo. Odmah po dolasku upalo nam je u oči da su prostorije Centra prilično skromne, a kroz razgovor s ljudima koji u njemu rade bilo je jasno i zašto.

Požalili su se da teško prikupljaju sredstva za rad, da je donatora koji im pomažu malo, a iznosi kojima ih podupiru nisu previše izdašni. Pritom treba imati na umu da je to bilo prije dvanaest godina, kada je Amerika disala nešto širim plućima nego danas. Kazali su nam da zviždačima pomažu tako što im osiguraju pravnike i, najvažnije, pri ruci su im da nađu i financiraju prekvalifikaciju. U Centru su otvoreno rekli da zviždač nema nikakve šanse ponovno naći posao u svojoj struci i ako želi opet raditi i zarađivati, prekvalifikacija mu je nužna. Uz to je poželjno i preseljenje u neki drugi kraj Amerike.

Imajući to na umu, nije začudila reakcija iskusnog kaznenjaka, odvjetnika Branka Šerića koji zastupa policajca osumnjičenog da je medijima doturio priču i snimku sulude vožnje zamjenika ravnatelja policije Josipa Ćelića. Šerić, naime, poriče da mu je klijent zviždač, a pučku pravobraniteljicu Loru Vidović ne želi ni blizu.

Priča započinje 13. ožujka ove godine kada su prometni policajci zaustavili Ćelića u zadarskom zaleđu jer je kroz naseljeno mjesto vozio trostruko brže od maksimalne dozvoljene brzine - čak 164 kilometra na sat. Prošlo je, međutim, šest mjeseci da se ništa nije događalo. Ćelića, koji je u to vrijeme gurao novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama prema kojem se prometni prekršaji (osobito brzina) brutalno kažnjavaju globama od 20-ak tisuća kuna i zatvorom, šest mjeseci nitko nije prekršajno gonio niti mu je došla u pitanje pozicija u sustavu. Gledajući eklatantni primjer nejednake primjene zakona i vrlo izvjesni pokušaj zataškavanja, u zadarskoj se policiji našao zviždač koji to nije mogao gledati i, da bi se zadovoljila pravda, informaciju pustio u medije.

Kad je vijest o Ćelićevoj vožnji objelodanjena, pod pritiskom javnosti morao je dati ostavku na mjesto zamjenika ravnatelja policije. No, osim toga, iz MUP-a nije bilo druge informacije o Ćeliću pa proizlazi da protiv njega nije pokrenut stegovni postupak, kao i da nije premješten na bitno lošiju poziciju od one na kojoj je bio prije objave informacije o njegovoj suludoj vožnji.

MUP se nije osobito bavio Ćelićem koji je automobilom divljao po naseljenom mjestu, ali jeste onim tko je to otkrio. Prošla su svega dva tjedna i već su iz službe udaljili prometnog policajca za kojeg sumnjaju da je informaciju i snimku doturio medijima. Protiv policajca je pokrenut stegovni postupak, ali i istraga da je počinio kazneno djelo odavanja službene tajne.

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović u prometnom je policajcu vidjela mogućeg zviždača i obratila se MUP-u sa zahtjevom da joj dostave više podataka o slučaju. Od lani, naime, imamo Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (zviždači) koji je Vlada bila obavezna donijeti prema Strategiji suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020. godine. Za provedbu Zakona zadužen je Ured pučke pravobraniteljice.

Kako Lora Vidović ozbiljno shvaća svoj posao, od policije traži podatke o slučaju krtice koja nije dopustila da se Ćelić izvuče od odgovornosti za težak prometni prekršaj te pozvala zviždača da joj se obrati. No, ako je policajcu u nekom času i palo na pamet zatražiti pomoć pučke pravobraniteljice, u naumu ga je zasigurno zaustavio njegov odvjetnik Šerić. Odvjetnik tvrdi da njegov klijent nije zviždač te da ne postoji ni jedan dokaz da je on medijima dostavio snimku Ćelićeve divlje vožnje. Kaže da je policija prekršila Pravilnik o postupanju i da su “čovjeka sa srčanim smetnjama optužili da je medijima dostavio snimku”.

Šerić je iskusni odvjetnik i bivši sudac i jako dobro zna kakvi su odnosi moći u represivnom sustavu, a svjestan je i odnosa vladajuće garniture prema pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović koju tretiraju kao trn u peti koji jedva čekaju izvaditi i spaliti. Zna on i što se događa kada se pravo i pravda raziđu i nađu na suprotnim stranama. Šerić je zato svome klijentu policajcu preporučio da se okane pravobraniteljice i novog Zakona o zviždačima. Bolje mu je sve poricati i hvatati se za srce.

I nije mu zamjeriti. Sjetimo se Ankice Lepej, naše najpoznatije zviždačice koja je otkrila štednju koju je Ankica Tuđman, supruga pokojnog predsjednika, imala u banci. Gospođa Lepej je bila najpopularnija, najsavjesnija, najhrabrija i najčasnija osoba u Hrvatskoj. No, sve ju to nije spasilo od otkaza i teškog preživljavanja koje je uslijedilo.