SLAŽETE LI SE? Ova adresa slovi za najbolje marendaško mjesto u Dubrovniku!
Nevelika unutrašnjost s bačvastim kamenim svodom i zidovima vrlo je atraktivna i sasvim lijepo i jednostavno uređena, a jelovnik je uglavnom namijenjen strancima koji ovdje dolaze na kasni objed ili večeru. Svatko s iole malo iskustva zalaženja na ovakva mjesta zna da se najbolje prepustiti savjetima osoblja ili pitati: “Što imate danas?”. Od desetak jela ja sam diskutirajući s jako ljubaznom konobaricom izabrao za početak rižoto od junetine, a zatim govedinu lešo s kuhanim krumpirom i mrkvom.
Rižot je bio toliko ukusan da mi je žao što sam naručio samo pola porcije čuvajući se za dalje. Čak je i riža bila kuhana kako valja, iako se na ovakvim mjestima u takve izvedbene finese ne gleda. Mora da se u kuhinji od jutra puno toga s mesom kuhalo, pa je šug preliven preko riže bio savršenstvo domaćeg okusa.
Sada već uz optimistično očekivanje nakon prvog dobrog jela, znao sam da i kuhana govedina mora biti dobra. I bila je. Prvo bila je “prava” govedina, a ne sveprisutna junetina, k tome lijepo prošarana masnoćom i lojem, kuhana do mekanog, s povrćem, a bit će i s klinčićem, pa opet po zanatu posoljena krupnom morskom solju. Serviraju je sa svom silom dodataka, ribanim hrenom i toliko dobrom šalšom da sam ubrzo molio još. K tome i mladi luk, baš onako da te razgali. Kako mi se zbog okusa činilo da je to djelo brodskog kuhara, jer su njihova jela sasvim posebnog gušta, raspitao sam se tko je on. Bilo je kako sam i mislio, došla mi je reći konobarica.
Na odlasku sam mu se javio želeći mu čestitati, navirivši se na vrata kuhinje. Ne samo brodski, nego i kuhar kojeg znam, Ante Konsuo. Hranio me puno puta u divnoj betuli Marko Polo, nedaleko od Orlandova stupa. Divna li susreta i još ljepše reminiscencije nedavne prošlosti, a bome i okusa. Konačno opet imam mjesto za marendavanje u Dubrovniku, gdje možeš fino jesti, a da te ne “obriju bez sapuna”. Baš sam zahvalan prijateljima.