ONI SU KRIVI ZA PAD MH17 Strijelac se borio u BiH, Zmija Ljutica bio je marinac, Mrgud je bio u Kabulu, a Krtica je ubijen?
Nizozemsko tužiteljstvo raspisalo je međunarodnu tjeralicu za četvoricom osumnjičenih za rušenje malezijskog zrakoplova MH 17 na liniji Amsterdam - Kuala Lumpur 17. srpnja 2014. iznad proruske separatističke tvorevine Donjeck (kod sela Snježnoje) na istoku Ukrajine. Nizozemci su zatražili od ruskih pravosudnih organa da ispitaju “četvorku”, mada je Rusija odbacila njihovu krivicu, nazivajući nizozemsku istragu - pristranom i politiziranom. Javili su se i neki osumnjičeni koji odbacuju bilo kakvu svoju povezanost s rušenjem putničkog zrakoplova u kojem je poginulo 298 putnika i članova posade.
Nizozemci (među poginulima najviše je bilo njihovih građana - 192) su nakon duge, gotovo petogodišnje istrage detektirali četvoricu odgovornih - Sergeja Dubinskog, oficira ruske vojne obavještajne službe GRU (Glavnoje razvedovatzelnoje upravlenije) u mirovini, Olega Pulatova, potpukovnika pričuve Zračno-desantnih snaga Ruske vojske, Leonida Harčenka (ukrajinskog državljanina), zapovjednika GRU-a u samoproglašenoj proruskoj tvorevini Donjecka Narodna Republika, te Igora Strelkova (Girkina), oficira ruske obavještajne službe FSB (nasljednice KGB-a) te bivšeg ministra obrane Donjecka.
Zrakoplov je srušen ruskim raketnim sustavom Buk, koji je, pokazala je istraga, dovezen iz Rusije kao “ispomoć” separatističkim snagama. Iz Buka je pogođen malezijski zrakoplov, mada, kako se čini, nije gađan on, nego ukrajinski vojni zrakoplov koji je letio na istom području. Nakon što je ustanovljena “kobna greška”, sustav je pod hitno vraćen u Rusiju, a navedeni ljudi sudjelovali su u dostavi i kasnijem skrivanju tog mobilnog raketnog sustava te zataškavanju cijelog vrlo delikatnog slučaja.
Sergej Nikolajevič Dubinski zvani Hmuri (Mrgud)
Kako smatra istraga, bio je ključna osoba koja je organizirala transport sustava Buk iz Rusije na područje Donjecka. On je u počecima rata na istoku Ukrajine bio šef kontrašpijunaže u Donjecku. On sam sada ruskim medijima govori kako je smiješno da bi šef “špijunske službe” bio zadužen za transport naoružanja, pa čak i takvog kakav je Buk. No, kako je istraga utvrdila, on je u Donjecku djelovao pod imenom Sergej Petrovski. To se ustanovilo kad je hakiran e-mail osumnjičenog Igora Strelkova (Girkina).
Dubinski je rođen kod Donjecka 1962. godine, a završio je vojne škole 80-ih godina, kad je kao mladi oficir Sovjetske armije poslan, nakon intervencije, u Afganistan (1985.-87.), gdje je vodio obavještajni vod u sastavu motorizirane čete. Cijelo vrijeme bio je stacioniran u Kabulu, a bio je nagrađen Ordenom crvene zvijezde (jednom od najvećih sovjetskih vojnih nagrada) te Ordenom za službu domovini. Nakon povlačenja iz Afganistana i raspada SSSR-a ostaje u službi Ruske armije te je, zajedno sa Strelkovom, sudjelovao kao oficir GRU-a u ratu u Čečeniji. Zanimljivo, njegov je čin zasad nepoznanica. Naime, najčešće je u odori pukovnika mada se predstavlja kao general-major. Neki ruski izvori navode da je Dubinski imao problema s pićem, a ukrajinski izvori navode da su ga susjedi u Velikom Novosjolku kod Donjecka, gdje je nakon razvoda (žena mu je dobila vojni stan) neko vrijeme živio s majkom, zvali Pijani Rodžer.
Nadalje tvrde da je bio pod istragom zbog “muljanja s vojnom mirovinom”, no uspio se izvući iz nevolje. On je bio na području Donjecka na dan kad je srušen malezijski avion, a postoji i snimka na kojoj on potvrđuje rušenje zrakoplova, ali bio je uvjeren da se radi o ukrajinskom zrakoplovu. Nedugo nakon toga povučen je iz Donjecka te danas živi u Rostovu na Donu. Ukrajinski mediji pak navode da njegov brat Roman živi u Kijevu kao “lojalni građanin”.
Igor Ivanovič Strelkov (pravim imenom Igor Vsevolodovič Girkin) zvani Strelok (Strijelac)
Pukovnik FSB-a, svakako je najkoloritnija osoba na potjernici. Rođen je 1970. godine, a po zvanju je arhivist te poznat kao organizator “rekonstrukcija povijesnih bitaka”. On je već 1992. godine kao “dragovoljac” otišao u Moldaviju, gdje se borio na strani proruske separatističke Pridnjestrovske Republike. Nakon toga, već u studenom 1992. , odlazi u BiH, gdje ratuje na strani vojske Republike Srpske u sastavu Drugog ruskog dobrovoljačkog odreda Druge podrinske brigade Vojske Republike Srpske. Ratovao je na području Višegrada, a “odmarao se” od ratnih zadataka u Priboju na Zlatiboru. O tome je potkraj 90-ih napisao knjigu “Bosanski dnevnik”.
Nakon povrataka s Balkana služio je rok u Ruskoj armiji, da bi od 1998. do 2005. godine služio u snagama specijalne namjene FSB-a te je sudjelovao u Drugom čečenskom ratu. Nakon što se “umirovio”, radio je kao šef osiguranja “Maršal-fonda” u vlasništvu “pravoslavnog” oligarha Konstantina Malofejeva, koji se spominje kao “kremaljski” financijer radikalnih desničara po Europi. U istom fondu radio je i Aleksandra Borodaj, kasniji prvi predsjednik Donjecke Narodne Republike, u kojoj je nakon izbijanja rata Strelkov (Girkin) postao ministrom obrane.
Nagrađen je s više državnih ruskih ordena, poput Ordena za hrabrost te Medaljom za povrat Krima, a ima i priznanje heroja Donbasa. Postoje snimke na kojima on s Dubinskim dogovara evakuaciju sustava Buk nakon rušenja zrakoplova natrag u Rusiju.
Oleg Juldaševič Pulatov zvani Gjurza (Zmija Ljutica) ili Klaif
Bivši potpukovnik Ruske armije, u vrijeme rušenja malezijskog aviona bio je šef Druge uprave GRU-a Donjecka, a kako kaže istraga, “osiguravao je sustav Buk u Snježnom”. Oleg Pulatov rodio se 1966. godine, a pohađao je višu vojnu školu Sovjetske armije u Kijevu te je bio marinac (desantnik).
Umirovljen je (zbog problema sa zdravljem) 2008. godine, ali je ponovno “aktiviran” na proljeće 2014., kad izbijaju sukobi na istoku Ukrajine. Nakon “dvorskih” sukoba u Donjecku čak je bio i uhićen 2018. godine, ali je nakon tri mjeseca pušten te se morao “povući” u Rusiju.
Leonid Vladimirovič Harčenko zvano Krot (Krtica)
Najmisterioznija je sudbina Ukrajinski mediji za njega tvrde da je umro, pa čak i da je ubijen. On je rođen 1972. godine nedaleko od Donjecka te ima ukrajinsko državljanstvo.
I on je bio pripadnik Donjecke vojnoobavještajne službe GRU te je nakon odlaska Platova postao načelnik Druge uprave GRU-a, a prema nizozemskoj optužnici on je “koordinirao transport Buka iz Rusije u Donjeck te njegov povratak u Rusiju nakon rušenja aviona”.
Harčenko je 2015. godine bio prebačen u Rusiju, u Rostov na Donu, gdje mu se gubi trag.