VREMEPLOV 22.05. : Cibona-Cedevita, 1. utakmica finalne serije

Na današnji dan odigrala se prva utakmica finalnog doigravanja prvenstva Hrvatske u sezoni 2018./2019. u kojem je Cibona pobijedila Cedevitu sa 4:0.

Cibona je u prvoj utakmici bila domaćin u KC Dražen Petrović i odnijela pobjedu rezultatom 88-84 (28-16, 23-23, 15-16, 22-29).

Damir Markota sa 16 koševa i 10 skokova i kapetan Marin Rozić sa 15 koševa bili su najefikasniji u redovima Vukova, dok su Justin Cobbs sa 16 i Jacob Pullen sa 14 poena predvodili Cedevitu.

Svoje viđenje početka te finalne serije donosi vam trener Ivan Velić.

Priprema za finalnu seriju

Priprema za finalnu seriju 2018./2019. je bila po mnogočemu posebna. Po prvi put smo igrali na 4 dobivene utakmice u Hrvatskoj. Isto tako, s jedne strane je ekipa bez stranaca, a s druge ekipa puna stranaca. Treća stvar je ta da smo mi imali desetak dana čekanja tj. pripreme za tu utakmicu s Cedevitom s obzirom da su oni igrali sa Zadrom na 3 pobjede i ušli su u petu utakmicu, a mi smo pobijedili Split u polufinalu sa 3:0. Tu smo morali razmišljati o puno stvari kad je riječ o samoj pripremi za finalnu seriju.

Znali smo da nas je Cedevita tokom sezone u dosta utakmica relativno lagano pobijedila. Neću nikad zaboraviti turnir u Dubravi prije početka sezone gdje su oni s jednom miješanom ekipom, bez velikih zvijezda, nas praktički razbili na tom turniru, pa do njihove lagane pobjede u ABA ligi u Domu sportova. Međutim, bilo je i utakmica koje smo mi dobro odigrali. Prvenstveno abaligašku utakmicu u našoj dvorani koju smo dobili, tad je još uvijek njihov trener bio Alonso. Odigrali smo i jako dobru Kup utakmicu u završnici u Splitu gdje smo igrali otvorenu utakmicu 35 minuta i na kraju tu utakmicu izgubili. Mi smo se u stožeru uhvatili za te dvije utakmice i na njima smo gradili svoj optimizam. Tražili smo način kako da te dobre minute u obje utakmice produžimo na svih 40 minuta. Odlučili smo se na 2 stvari: da u tih 10 dana fizički podignemo ekipu koliko god je to moguće i da ih pripremimo mentalno, da ih uvjerimo da možemo igrati s Cedevitom i doći do titule. Naravno da je to bilo teško, ali uspjeli smo u tome. Stariji igrači su i dosta gunđali kad smo radili taj mikrociklus, kad smo ih nagazili 3 dana prije prve utakmice. To je bio trening koji se radi na pripremama, dobro smo ih stisnuli. Opredijelili smo se na te 2 stvari i mislim da smo u tom uspjeli i jako spremni dočekali tu finalnu seriju. Također smo znali da je ekipa Cedevite u padu, da nemaju dobru atmosferu i da ne treniraju dobro. Bilo je jasno svima da su oni bez obzira na to apsolutni favoriti, a pogotovo stoga što se igralo na 4 dobivene utakmice. Uvijek je lakše iznenaditi nekog kad se igra na 1 ili 2 pobjede, ali kad se igra na 3 ili 4 uvijek kvaliteta dođe do izražaja.

Tim protiv individualaca

U zadnjih mjesec dana prije prve utakmice se osjetilo da dišemo kao jedan i da smo odlična klapa. Svi su igrači tijekom sezone digli svoj nivo igre i jednostavno smo mi u stručnom stožeru osjetili da bi mogli u toj seriji iznenaditi 1 ili 2 utakmice, ali nismo mogli vjerovati da će ta serija završiti sa 4:0, to nitko od nas nije očekivao. To je bilo tako.

U startu se vidjelo da smo puni energije, da smo ušli bez respekta. Koliko se sad sjećam, imali smo cijelo prvo poluvrijeme jednu laganu prednost, zabili smo pedesetak poena. U trećoj je četvrtini to u jednom trenutku otišlo na 19 poena razlike. Cedevita je onda odreagirala dobro, napravili su jednu veliku seriju i čak i poveli. Mi smo  tu ipak uspjeli prelomiti i pobijediti utakmicu. To je bila jako važna utakmica i pobjeda za nas jer je sve ovo što smo radili dobilo potvrdu. Igrači su tad počeli vjerovati u ono što smo pričali, da se može igrati s Cedevitom i da imamo svoju šansu. Napunili smo se samopouzdanjem i mislim da je ta prva utakmica puno toga dala do znanja i nama i njima, te smo potiho osjetili da možemo napraviti velike stvari. Bili smo oprezni i stalno apostrofirali da su oni i dalje favoriti i nismo htjeli dati do znanja igračima da smo u bilo kakvoj prednosti. Bilo kakvo mentalno opuštanje ne bi dobro završilo, tako da smo bili čvrsto na zemlji. 

Jako se dobro sjećam da su u toj utakmici najviše povukli najiskusniji, Markota i Rozić. Kroz cijelu smo sezonu igrali timsku košarku i uvijek je netko drugi iskakao u nekoj od utakmica tako da su u toj prvoj njih dvojica baš povukli i da je to diglo i ostale igrače.

Taktika

Što se tiče neke posebne individualne taktike tu smo stvari imali dosta jednostavno postavljene. Znali smo da kad god Pullen ulazi u igru da ulazi i naš specijalac za obranu na njemu- Bilinovac. Njega smo planirali odvojiti od lopte i na svaki pick and roll smo praktički išli u trap tako da njemu nismo htjeli dozvoliti bilo kakvu seriju jer smo znali da on sa svojim šutom za 3 poena i individualnom kvalitetom može anulirati svaki minus tako da smo kao ključnog igrača apostrofirali njega. Kontrola skoka je isto bila jako bitna, da im ne damo otvoren teren jer su tu najjači. S druge strane Cobbsa smo dosta testirali. Pustili smo da on svoje ubaci, ali da ne razigra tim. To je bila neka okvirna taktika, ali gledali smo prvenstveno sebe i svoju igru. Znali smo se jako dobro tako da nije tu bilo nekakvih velikih iznenađenja na tom taktičkom planu.

Rozić i Gilbert su bili zaduženi za Krušlina i Ramljaka. Na Stipanoviću smo ‘matchirali’ Ljubičića, kad je bio Cook smo koristili Novačića i Markotu, tako da smo imali dosta dobar odgovor na njihovu kvalitetu. Tu su bili Rogić i Marko Ljubičič koji su se mijenjali na Cobbsu. Bili smo u dobrom fizičkom stanju pa smo mogli mi više njih pritisnuti obrambeno nego što su oni nas. Jesu imali bolju napadačku kvalitetu, ali što se obrambenog dijela tiče tu smo bili puno bolji tim.

#hejahejacibosi