Veleposlanstvo RF u Hrvatskoj otkrilo mjesto pogibije sovjetskih pilota
Hrvati oduševili Ruse svojim krumpirićima
Pronalazak i početak radova na obnovi groba bili su uspješni zahvaljujući naporima prvog tajnika veleposlanstva RF u Hrvatskoj Dmitrija Maljceva. Sve je počelo kada je diplomat prije godinu dana stigao u udaljeni kutak Hrvatske (290 km od Zagreba), selo Gunja na granici sa Srbijom i BiH i, u nadi da će pronaći tragove groba, jednostavno počeo ispitivati lokalne stanovnike o ruskim pilotima koji su ovdje poginuli na samom kraju rata. Ispostavilo se da se u selu mnogi sjećaju podviga sovjetskih pilota i da mu odaju počast. Tako je pronađen grob-obelisk mlađeg poručnika, zapovjednika Reda crvene zastave i Reda Domovinskog rata prvog stupnja Vladimira Semjonoviča Filippova, rođenog 1923., i desetnika Pavla Petroviča Lisina, rođenog 1926.
"Da sam ja pronašao spomenik zvuči pretjerano zvučno. Priča je puno jednostavnija. Obelisk dvojici poginulih pilota već je dugi niz godina stajao na privatnom posjedu i nije mu se moglo prići. Ja sam se jednostavno dogovorio s novim vlasnicima tog komada zemlje o mogućnosti da se pristupi spomeniku i o njegovoj obnovi. Veleposlanstvo na redovnoj bazi obavlja takve radove što se tiče svih memorijala i grobova na teritoriju Hrvatske", ispričao je za RBTH Hrvatska prvi tajnik veleposlanstva Dmitrij Maljcev.
Vječno sjećanje
Nažalost, informacija o pilotima 166. jurišne zrakoplovne pukovnije nema puno.
Pavel Petrovič Lisin rodio se 1926. u gradu Anžerka (danas Anžero-Sudžensk) u Kemerovskoj ovlasti, a na frontu ga je pozvala Anžerska vojska. Nakon smrti je za njim ostala majka – Matrena Vasiljevna Lisina.
Vladimir Semjonovič Filippov se rodio 1923. godine u selu Smiki Kunjinskog rajona u Kalinjinskoj (danas Tverskoj) oblasti. Profesionalni vojnik. Na frontu je došao u srpnju 1944.
Rusija i Hrvatska - 25 godina od zahlađenja odnosa do prijateljstva
Kako stoji na njegovom prvom listu zasluga: „Drug Filippov, koji je sudjelovao u borbenim operacijama pukovnije na 1. i 2. ukrajinskoj fronti tijekom proboja čvrsto utvrđenih jedinica neprijatelja u smjeru Zborov – Zoločev, Jassi, od 14.7. do 28.8. 1944. je na zrakoplovu Il-2 izvršio 18 uspješnih borbenih misija, nanoseći neprijatelju štetu u živoj sili i tehnici. 26.7.1944. je, napadajući i bombardirajući živu silu i tehniku protivnika, okupljene kod prijelaza Hodorov, pilot Filippov, unatoč snažnom otporu neprijatelja, iskazao hrabrost te je dva puta napao automobile sa živom silom, streljivom i gorivom, što je rezultiralo uništenjem automobila.“
Filippov se opet istaknuo 20. i 21. kolovoza, nakon pet uspješnih borbenih misija. 24. kolovoza su jurišni zrakoplov Filippova napali lovci neprijatelja, no on je nastavio bombardirati njihove položaje, „vršeći vješte manevre uz nanošenje napada po lovcima“. Filippov je za 18 uspješnih borbenih letova dobio Orden crvene zastave (13. listopada 1944.)
U ožujku 1945. Filippov je dobio nagradu za izvrsnost u borbi nad Zemunom, Vinkovcima, Mohovom, Sotinom i Tovarnikom.
Stereotipi o Rusima u Hrvatskoj
Filippov je za uspješnih 26 misija dobio Orden Domovinskog rata prvog stupnja. Nažalost, ta je nagrada za heroja bila i posljednja. Ipak, prema pričama stanovnika malog sela u Hrvatskoj, znamo da je posljednja bitka posade sovjetskog Il-2 prošla herojski i da su zapaljeni stroj udaljili od kuća civila. Filippov i Lisin su se žrtvovali, odbili su se spasiti padobranom, već su pokušali stići što bliže neprijateljskim položajima kako bi ih napali i ponovili podvig Nikolaja Gastella.
"Smatram da je veoma važno biti u mogućnosti i nastaviti odavati počast svim poginulima u tom ratu. Onima koji su poginuli u Drugom svjetskom ratu, onima koji su poginuli u inozemstvu, koji su se do samog kraja borili protiv fašizma. Važno je da ih se sjećamo, da se sjećamo njihovog junaštva. Ne smijemo zaboraviti povijesne lekcije, kako se one ne bi ponovile", zaključio je prvi tajnik veleposlanstva RF u Hrvatskoj.