Kako je Pakistan unaprijedio svoj diplomatski imidž posredovanjem u prekidu vatre
Čini se da je Pakistan ostvario značajan diplomatski pomak preuzimanjem aktivne uloge u postizanju 14-dnevnog prekida vatre i stvaranjem uslova za razgovore Sjedinjenih Američkih Država i Irana u Islamabadu 10. februara.
Prekid vatre u posljednji trenutak, o kojem je pakistanski premijer Šehbaz Šarif (Shehbaz Sharif) kasno 8. aprila izvijestio na mreži X, uslijedio je samo nekoliko sati prije isteka roka koji je postavio američki predsjednik Donald Tramp (Trump), upozorivši Iran na posljedice koje bi mogle dovesti do uništenja jedne civilizacije "koja se nikada više ne bi mogla obnoviti".
"Islamska Republika Iran i Sjedinjene Američke Države, zajedno sa svojim saveznicima, dogovorile su trenutni prekid vatre svuda, uključujući Liban i druga područja, koji stupa na snagu odmah", objavio je Šarif, označivši visoke zvaničnike američke administracije.
Pozivajući se na razgovor sa Šarifom i načelnikom Generalštaba pakistanske vojske Asimom Munirom, kojeg je ranije opisao kao svog "omiljenog generala", Tramp je na platformi Truth Social napisao:
"Slažem se da se bombardovanje i napadi na Iran obustave na period od dvije sedmice."
Iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči (Abbas Araqchi) također je pohvalio Šarifa i načelnika vojske zbog njihovih napora.
"Dar s neba" za PakistanAnalitičari su ovaj razvoj događaja opisali kao "dar s neba" za nuklearno naoružani Pakistan, koji se godinama suočava s optužbama različitih američkih administracija, uključujući i onu Donalda Trampa, da je tokom rata NATO-a i SAD-a protiv talibana u Afganistanu vodio dvostruku politiku.
Pakistan je također ojačao veze s bogatim zaljevskim državama proizvođačima nafte, istovremeno uspješno izbjegavši rizik neželjenog sukoba s Iranom - posebno imajući u vidu da bi Saudijska Arabija, koja je prošle godine s Islamabadom potpisala Sporazum o strateškoj međusobnoj odbrani, mogla biti uvučena u rat.
"Pakistan je postupio vrlo mudro jačajući svoj diplomatski imidž, a istovremeno izbjegavajući rat sa svojim najbližim susjedom, Iranom", kaže Aješa Sidika (Ayesha Siddiqa), saradnica na Odsjeku za ratne studije na londonskom King’s Collegeu i autorica knjige Military Inc.: Inside Pakistan’s Military Economy.
"Lako je ući u rat, ali je veoma teško izaći iz njega", dodala je Sidika, ističući da je Pakistan jedina zemlja u regionu koja može razgovarati i s Iranom i sa Sjedinjenim Američkim Državama te da je ta prilika iskorištena vrlo promišljeno.
Pakistan s Iranom dijeli granicu dugu oko 900 kilometara, koja razdvaja iransku provinciju Sistan i Baludžistan od pakistanskog Baludžistana. To područje, obilježeno surovim terenom i slabom kontrolom države, dom je različitih militantnih grupa, uključujući antiiransku organizaciju Džajš al-Adl (Jaysh al-Adl) - ranije Džundalah (Jundallah), kao i baludžistanske separatističke grupe koje djeluju s pakistanske strane granice.
Uloga Saudijske ArabijeSidika je također ocijenila da Pakistan nije imao mnogo izbora osim da se uključi i posreduje u postizanju dogovora. Prema njenom mišljenju, s obzirom na eskalaciju situacije, Saudijska Arabija je na kraju mogla biti uvučena u sukob da je Iran nastavio s napadima na ciljeve unutar Kraljevine.
Prema Sporazumu o strateškoj uzajamnoj odbrani - koji podrazumijeva da se napad na jednu stranu smatra napadom na obje - Pakistan bi se suočio s ozbiljnim pritiskom da podrži Saudijsku Arabiju, što bi ga potencijalno ostavilo bez mnogo izbora osim da se uključi u rat koji bi predvodila Saudijska Arabija protiv Irana.
Prema uslovima privremenog prekida vatre, Iran bi ponovo otvorio Hormuški moreuz i omogućio pomorski saobraćaj tom rutom.
Zatvaranje moreuza izazvalo je nestašicu nafte koja je pogodila potrošače širom svijeta. Oko petine svjetske nafte prolazi kroz Hormuški moreuz.
Pozivajući se na iranske medije, Reuters je izvijestio da iranski prijedlog za mirovne pregovore uključuje ukidanje sankcija Iranu, oslobađanje zamrznute imovine zemlje i povlačenje američkih trupa iz regiona. Predsjednik Tramp opisao je taj prijedlog kao "funkcionalnu osnovu za pregovore".
Iranska poluzvanična novinska agencija ISNA izvijestila je 8. aprila da će predsjednik iranskog parlamenta Mohamad Bager Galibaf (Mohammad Baqer Qalibaf) predvoditi iranski pregovarački tim tokom razgovora koji bi trebali biti održani 10. aprila u Pakistanu. Međutim, agencija Tasnim, pozivajući se na neimenovani izvor, objavila je da još nije donesena odluka o sastavu iranske delegacije.
Prema navodima te agencije, Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost, uz ključne institucije vlasti i druge relevantne zvaničnike, razmatra sve aspekte pregovora, a zvanične objave o tome uskoro će uslijediti.
Sjedinjene Američke Države također nisu potvrdile održavanje direktnih razgovora. Portparolka Bijele kuće Kerolin Livit (Karoline Leavit) saopštila je da "postoje razgovori o direktnim susretima, ali da ništa nije konačno dok to ne objave predsjednik ili Bijela kuća".
Izrael je također podržao obustavu napada na Iran. U objavi na mreži X, ured izraelskog premijera naveo je da "Izrael podržava odluku predsjednika Trampa da se napadi na Iran obustave na dvije sedmice, pod uslovom da Iran odmah otvori moreuze i zaustavi sve napade na SAD, Izrael i zemlje u regionu".
"Pakistan i Iran nikada nisu imali naročito srdačne odnose. Ali kao susjedne i muslimanske zemlje, Iran Pakistanu vjeruje više nego bilo kojoj drugoj zemlji u regionu", rekao je Halid Sultan (Khalid Sultan), analitičar sa sjedištem u Islamabadu.
Sultan smatra da je "neočekivana pobjeda" Pakistana nad Indijom u četverodnevnom ratu u maju 2025. povećala značaj Pakistana za zaljevske zemlje. Uprkos krhkoj ekonomskoj situaciji, mnoge zemlje Zaljeva sada nastoje zadržati Pakistan na svojoj strani.
"To je Pakistanu dalo diplomatsku težinu da istupi i odigra vodeću ulogu u smirivanju američko-iranskog sukoba", rekao je Sultan, dodajući da su najnoviji događaji popravili imidž Pakistana i dodatno ojačali njegovu diplomatsku ulogu.