Trumpov cilj u Iranu: Strateška predaja ili sistemski kolaps?

Sedmice napetosti s Iranom i ubrzano američko vojno prikupljanje snaga eruptirali su u zajedničke američko-izraelske napade na istaknute mete, uključujući iranske vojne objekte i rezidencije najviših zvaničnika zemlje.

Dok je prvi val napada potresao ključne lokacije širom zemlje, centralno pitanje nadvija se usred oblaka dima koji se uzdižu nad iranskim nebom: Koji je krajnji cilj administracije Donalda Trumpa?

Dok se retorika Donalda Trumpa kretala između poziva na "bolji sporazum" i naznaka promjene režima, njegovo obraćanje 28. februara, u kombinaciji s prirodom trenutnih napada, sugerira radikalnu promjenu politike.

Ne zadovoljavajući se više sa "maksimalnim pritiskom", čini se da Sjedinjene Američke Države sada teže potpunoj neutralizaciji Irana kao regionalne sile.

Mjesecima je Trump tvrdio da mu je cilj novi, restriktivniji nuklearni sporazum. No, kako primjećuje Michael Horowitz, nezavisni stručnjak za odbranu sa sjedištem u Izraelu, diplomatski put je efektivno došao do slijepog kolosijeka.

"Pregovori između Washingtona i Teherana očigledno nisu funkcionisali na način na koji bi Trump želio", kaže Horowitz za RSE. "Jaz je jednostavno prevelik da bi se premostio kroz razgovore."

Kako navodi Horowitz, iranski zvaničnici nisu bili spremni ponuditi ustupke koji bi omogućili Trumpu da "proda" novi sporazum kao superiornog nasljednika nuklearnog dogovora iz kojeg je istupio 2018. godine. S iscrpljenom diplomatijom, Washington se okrenuo sili kao primarnom instrumentu promjene.

Hoće li se javnost pobuniti?Čini se da je temelj američko-izraelske strategije u nadi u domaći ustanak.

U svom obraćanju 28. februara, Trump je otišao dalje od ranijih američkih poruka obraćajući se direktno iranskoj javnosti. Proglašavajući da je "sat vaše slobode na dohvat ruke", pozvao je građane da "preuzmu" vladu nakon što se vojna faza kampanje završi.

Slični pozivi Irancima da svrgnu klerikalni establišment tokom dvanaestodnevnog rata s Izraelom prošlog juna uglavnom su ostali bez odjeka jer su civili davali prioritet preživljavanju i tražili sklonište. Ovog puta, međutim, saveznici se čini da računaju na drugačiji psihološki ambijent.

Jason Brodsky, direktor za politiku u organizaciji United Against Nuclear Iran (UANI), američkoj dvostranačkoj zagovaračkoj grupi koja radi na sprečavanju Teherana da nabavi nuklearno oružje, tvrdi da bi vidljivo slabljenje moći države moglo pružiti katalizator koji nedostaje.

"Jedna nada u ovoj kampanji čini se da je da će iranski narod izaći na ulice i postati hrabriji u osporavanju režima, jer će vidjeti da je oslabljen", kaže Brodsky za RSE.

Dodao je da je cilj "izjednačiti teren" slabljenjem sposobnosti države da suzbija neslaganje, što bi teoretski omogućilo "nenaoružanom iranskom narodu" da povrati svoju zemlju.

Horowitz, međutim, nudi oprezniju procjenu uloge ulice kao odlučujućeg faktora. Iako napominje da američki i izraelski zvaničnici nisu isključili obnavljanje proteste, tvrdi da se vrijeme možda neće poklopiti s njihovim očekivanjima.

"Lično mislim da su šanse male sve dok sukob traje", upozorio je Horowitz. "Realnije je očekivati porast nemira nakon što se sukob završi, iako će režim, ako i dalje bude sposoban, također biti spreman."

Podjela radaTaktičko izvođenje napada otkriva koordiniranu podjelu rada između dva saveznika, usmjerenu i na iranske vojne kapacitete i na rukovodstvo.

Prema Brodskom, Sjedinjene Američke Države se "fokusiraju na slabljenje iranskih raketnih kapaciteta" kako bi umanjile odmazdu, dok se Izrael koncentrira na "eliminaciju iranskih lidera", strategiju koja se ogleda u navodnim napadima na rezidencije vrhovnog vođe ajatolaha Alija Khameneija i predsjednika Masuda Pezeshkiana.

Uprkos visoko intenzivnoj početnoj fazi, centralno pitanje ostaje može li sama zračna kampanja srušiti 47-godišnju teokratiju. Horowitz napominje da zračna sila ima "loš učinak" kada je riječ o postizanju promjene režima.

Ipak, ukazuje na faktor koji bi ovaj sukob mogao učiniti drugačijim: Trumpovu očiglednu spremnost na eskalaciju.

"Ne bih isključio tu mogućnost s obzirom na to koliko je Islamska Republika slaba i na činjenicu da je predsjednik Trump vidljivo spreman podnijeti određene udarce i provesti dužu kampanju", rekao je Horowitz.

Na kraju, krajnji ishod mogao bi zavisiti od toga koliko brzo Iran može biti onesposobljen. Ako se njegova sposobnost da pokrene odmazdne raketne napade ili nanese globalnu ekonomsku štetu neutralizira u ranoj fazi, Washington bi se mogao osjetiti ohrabrenim da nastavi dalje, sve dok Islamska Republika ili ne napusti svoj temeljni identitet ili se ne sruši pod pritiskom unutrašnjih nemira.