Deceniju nakon Breivikovog zločina, preživjeli protiv desničarskog ekstremizma
Astrid Hoem jedna je od preživjelih u terorističkom napadu Andersa Breivika na otoku Utoya, 22. juna 2011. godine. Gotovo deset godina nakon napada, Hoemi tinejdžerima na istome mjestu prepričava događaje terorističkog napada - kako se borila za život i kako je Breivik ubio njene prijatelje.
"Pucao je u djevojku pored mene u leđa. Rekla mi je: 'Molim vas, recite mojim roditeljima da ih volim jer ću umrijeti'", kaže 26-godišnja Hoem tinejdžerima.
Djevojka je preživjela.
Studenti su na trodnevnoj radionici o rješavanju sukoba i izazivanju rasističkih stavova, slušali kako se Hoem prisjećala događaja: kako se nije kretala oko dva sata ispod kamena, kako nije zvala prijatelje u strahu da će odati svoj položaj Breiviku, kako je mislila da je Norveška u ratu.
Breivik je aktivirao automobil bombu ispred premijerovog ureda u Oslu, ubivši osmero ljudi, prije nego što se odvezao do Utoeye i upucao 69 ljudi okupljenih u kampu za mlade Laburističke stranke 22. juna 2011.
Norveški je sud 24. augusta 2012. zbog terorističkog napada osudio Andersa Behringa Breivika na 21 godinu zatvora, s mogućnošću produljenja kazne.
Preživjeli, od kojih su mnogi tada bili tinejdžeri, odlučni su u borbi s krajnje desničarskom ideologijom koja je bila katalizator napada.
"Važno je da razgovaramo o tome jer ne želim da se to ponovi", kaže im Hoem.
Već se ponovilo, piše Reuters.
Na Novom Zelandu u martu 2019. bjelački supremacist Brenton Tarrant, koji je u svom manifestu rekao da ga je Breivik nadahnuo, u dvije džamije je ubio 51 osobu.
Dvije godine od napada na džamije u Novom Zelandu
Kasnije te godine, Norvežanin Philip Manshaus ubio je svoju usvojenu sestru kineskog porijekla i pokušao pucati u vjernike u džamiji. Prema navodima sudskog psihijatrijskog vještaka, Tarranta je naveo kao inspiraciju.
"Ta mišljenja, te zavjere, ta mržnja... sada su jača nego prije deset godina", rekla je Hoem za Reuters.
Novi pogled
U aprilu su laburisti na svom kongresu stranke odlučili da će, ako vrate vlast na izborima u septembru, uspostaviti povjerenstvo za istraživanje ranih života Breivika i Manshausa kako bi razumjeli i spriječili radikalizaciju.
Povjerenstvo će također istražiti Norvežane koji su postali islamistički borci u Siriji.
"Što možemo učiniti da mladi, posebno mladi bijeli muškarci, nemaju toliko ekstremna mišljenja da osjećaju da mogu oduzeti živote jer se s nekim ne slažu? Moramo to znati spriječiti u školi, na internetu, u našim zajednicama", rekla je Hoem.
Preživjeli također žele javno raspravljati o nekim glavnim političkim stavovima za koje kažu da pružaju ideološko opravdanje za ekstremističke nasilne akcije.
Breivik je vjerovao da su laburisti izdali Norvešku jednostavno dopuštajući muslimanima da tamo žive kao dio onoga za što je vjerovao da je svjetska zavjera da se islam učini dominantnom religijom u Europi.
Preživjeli vide kako neki mainstream desničarski političari legitimiraju ovo stajalište, kritizirajući muslimane i označavajući ih kao prijetnju norveškom društvu.
Tokom posljednjeg desetljeća, populistička Stranka napretka redovito je izražavala zabrinutost zbog, kako kažu, "podmukle islamizacije" koja se kosi s tradicionalnim načinom života Norveške.
Progres, koji je više puta osudio napade Breivika, poriče da njegovi stavovi pomažu u poticanju ekstremizma krajnje desnice.
No, čelnica stranke Sylvi Listhaug rekla je da će se i dalje zalagati za strože politike imigracije i integracije.
"Politička rasprava mora biti dopuštena. Ne dopuštamo da nas zastrašuju šutnjom čak i ako se pokušavaju staviti etikete na nas", rekla je za Reuters.
Novi stav preživjelih odstupa od tadašnjeg norveškog odgovora koji je isticao jedinstvo i konsenzus.
U mjesecima nakon napada rasprava se fokusirala na neuspjehe vlasti zbog kasnog policijskog odgovora na Utoeyi, umjesto na Breivikove poglede.
"Desetogodišnjica 22. juna daje konkretan povod za osvrtanje nazad i pokušaj rekalibracije rasprave", rekao je Hallvard Notaker, autor knjige "Rad i 22. juni".