EU produžila mogućnost sankcionisanja političara iz BiH
Vijeće Evropske unije (EU) produžilo je Odluku o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u BiH na osnovu kojih EU može uvesti sankcije bh. političarima ili organizacijama.
Odluka je objavom u službenom listu EU već stupila na snagu i važi do 31. marta 2022. godine.
Da bi EU sankcionisala nekog zvaničnika iz Bosne i Hercegovina ili organizaciju koja radi na potkopavanju suverentiteta i teritorijalnog integriteta BiH, ustavnog poretka i međunarodne pozicije države, potrebno je da 15 od 17 zemalja da zeleno svjetlo, dakle nije potreban konsenzus.
Ovaj mehanizam još 2011. godine je zamišljen kao alat koji bi trebao primorati bh. političare da intenzivno rade na ispunjavanju uslova na putu ka članstvu u Evropskoj uniji.
Do sada Evropska unija na listu sankcija nije stavila niti jednog političara iz BiH, za razliku od Sjedinjenih Američkih Država.
Dolaskom Joea Bidena na funkciju predsjednika Amerike intenzivirana je saradnja s EU zbog čega sada postoje spekulacije da bi EU i SAD mogle krenuti s ujednačavanjem sankcija što bi značilo da se osoba koja je na crnoj listi SAD-a, automatski nađe na listi sankcija EU.
Sankcije se mogu uvoditi i na osnovu dokaza o kriminalu i korupciji, naročito u vrijeme pandemije korona virusa.
U maju 2019. objavljeno je Mišljenje o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u EU u kojem je navedeno 14 prioriteta u kojima BiH treba ostvariti napredak kako bi Vijeće EU moglo odlučivati o sljedećim koracima, odnosno o kandidatskom statusu BiH.
Među prioritetima/uvjetima su se našli i, primjerice, izmjene Ustava BiH kako bi se provela presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić i Finci protiv BiH”, te kako bi se za Predsjedništvo i Dom naroda Parlamentarne Skupštine BiH mogli kandidirati i pripadnici ostalih naroda, a ne samo “konstitutivni” – Bošnjaci, Hrvati i Srbi, reforma Ustavnog suda BiH koja bi trebala riješiti i pitanje stranih sudaca (od devet sudaca, tri su međunarodna), pa sve do ukidanja smrtne kazne koja je kao mogućnost koja se nije koristila postojala u Ustavu Republike Srpske kao jednom od dva bh. entiteta.
Jednako tako, od BiH se traži (privremeno) prenošenje ovlaštenja s nižih nivoa vlasti na više, formiranje vrhovnog suda na nivou BiH, ukidanje ili reduciranje entitetskog i nacionalnog veta ili ukidanje Ureda međunarodnoga visokog predstavnika (OHR), što je opet uvjetovano rješavanjem pitanje državne i vojne imovine.