Psihološka pomoć nakon potresa važnija od humanitarne

Malo ljudi koji ovih dana preživljavaju potrese u petrinjskom kraju traži pomoć psihologa, kaže za Radio Slobodna Europa (RSE) Nataša Jokić-Begić, redovita profesorica na Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju zagrebačkog  Filozofskog fakulteta, uključena u mreže pružanja psihološke pomoći u aktualnoj situaciji.

“Dok si tamo, ti su u survival mode (funkcioniranju usmjerenom na preživljavanje). Rješavaš ono što u tom času treba i  još ne stigneš razmišljati. Kada se makneš u sigurnost, tek tada zapravo počinju misli – što se sve zapravo moglo dogoditi i tek tada je potrebna psihološka pomoć”, pojašnjava Nataša Jokić-Begić.

Što se može čuti od ljudi jednom kada iziđu iz ugroženog područja i nazovu psihološku pomoć?

“Imaju pravu posttraumatsku prilagodbu i tada mi to normaliziramo. Ljudi se  boje jesu li te silne neugodne emocije koje osjećaju znak da će poludjeti. I onda im već puno znači kada  ima kažete da to nije znak da će poludjeti, već da to tako mora biti, i da će se sljedećih desetak dana osjećati na takav način jer to jednostavno tako mora biti. Već to im puno znači”, kaže Nataša Jokić Begić.

Nije izašla iz auta još od potresa

Ona međutim podsjeća da je aktualno najteža situacija s potresima u širem petrinjskom kraju, ali da je posljednji potres osjetilo čak milijun i po ljudi, a da su građani Zagreba u “potresnoj” situaciji od proljeća.

“Najteže kliničke slike postraumatske prilagodbe  – idemo to tako reći – sam ja čula iz Zagreba. Zove žena, ona od prošlog utorka kada je bio potres nije izašla iz auta. Ona je u autu. Nije ušla natrag u stan, ona se ne usudi vratiti u stan! Ili djeca i adolescenti koji su bili sami doma kada se to dogodilo, jer su roditelji radili – oni su van sebe! Roditelji sada ne znaju što će s njima, jer  se djeca više ne usude biti sama u stanu. Mole roditelje  da se negdje odsele – u Istru, bilo gdje, samo da je mirno”, prenosi psihologinja iskustva ljudi koji se javljaju.

Ni odraslima nije mnogo lakše.

“Osluškuje se svaki zvuk, ljudi stalno imaju osjećaj kao da im se ljulja tlo pod nogama, koje se ponekad ljulja, ali ponekad ne. Onda na mobitel stave aplikaciju za dojavljivanje potresa, pa si sa aplikacijom naprave sto puta gore, jer ih tek onda aplikacija usmjeri ka tome. Stalno zamišljaju neku surovu budućnost, osluškuju potres...Razlikuju je li to  petrinjska ploča (potres sa epicentrom kod Petrinje) ili kašinska ploča (potres sa epicentrom nedaleko Zagreba)... Znate, da nije ovako tragično, vjerujte da ja i  mi svi kao struka kažemo da smo rijetko  toliko puno naučili o akutnoj traumatizaciji kao sada”, zaključuje Nataša Jokić-Begić.

Mobilni timovi za psihosocijalnu podršku

I u Hrvatskom crvenom križu znaju da će s vremenom rasti potreba za psihološkom pomoći, pa spremaju i nove timove, a za sada je na terenu potresom pogođene Sisačko-moslavačke županije više od 10 mobilnih timova za psihosocijalnu podršku, kažu u toj humanitarnoj udruzi.

“Prvo vrijeme  skrbili smo za ljude u evakuacijskim centrima, a unazad tri dana izlazimo na teren i obilazimo ljude u njihovim domovima”, kaže za RSE glasnogovornica Hrvatskog crvenog križa Katarina Zorić.

“Strah je velik! Najviše strahuju od novih potresa, a najviše ih zabrinjava neizvjesna budućnost, jer  ne znaju što će biti s njihovim kućama. Sve u svemu,  informacije s terena pokazuju da su ljudi u jako osjetljivom stanju  i da im zaista treba sva moguća pomoć, ali koliko god je bitna ona humanitarna pomoć u obliku  hrane,  higijene, odjeće, deka i ostalog,  jednako toliko ako ne i važnija je ova psihološka pomoć koja im se pruža”, zaključuje glasnogovornica Hrvatskog crvenog križa.

U petrinjskom kraju trese se i dalje -  od ponoći do poslijepodneva 7. siječnja zabilježeno je 17 potresa kojima je epicentar bio upravo tamo, a najjači je bio onaj nešto iza podneva, jačine 3.7 po Richteru.