Otkriven snimak navodnog planiranja ubistva trojice Lukašenkovih protivnika u Njemačkoj

Evropski online magazin EUObserver objavio je audio snimak iz 2012. godine, sa kako tvrde, višim pripadnikom bjeloruskog KGB-a koji raspravlja o navodnim tadašnjim planovima da u Njemačkoj ubiju tri protivnika Aleksandra Lukašenka. 

U izvještaju objavljenom 4. januara navodi se da glas na snimku pripada tadašnjem predsjedniku bjeloruskog KGB-a Vadzimu Zaytsauu. Napad na tri osobe u Njemačkoj se nikada nije desio, ali je raspravljani plan uključivao navodnu upotrebu eksploziva i otrova. 

Nova otkrića dokaze u vrijeme kada se Lukašenko koji je u Bjelorusiji na vlasti od 1994. godine, suočava sa višemjesečnim protestima koji traže njegovu ostavku nakon spornih izbora održanih u avgustu prošle godine. Gotovo 30.000 je privedeno, a na stotine ljudi je pretučeno u pritvoru kao i na ulicama. Evropska unija i Sjedinjene Države odbijaju da prihvate Lukašenka za legitimnog vođu države te su za njega i neke od saradnika, uveli sankcije. 

U snimku Zaytsau navodno obavještava pripadnike specijalne KGB jedinice Alfa grupe o ubistvu tri protivnika Lukašenka koji su tada živjeli u Njemačkoj, Aleha Alkayeua, bivšeg direktora zatvora, Uladzimera Baradacha, bivšeg zapovjednika specijalne policije i Vyachaslaua Dudkina, bivšeg šefa policije za borbu protiv korupcije. 

“Predsjednik (Lukašenko) čeka ove operacije”, rekao je Zaytsau u snimku koji je napravljen u Minsku u aprilu 2012. godine. U snimku se navodi da je Lukašenko navodno za ovu operaciju izdvojio 1,5 miliona dolara. 

Kako se navodi, stručnjak iz jedne od NATO zemalja potvrdio je za EUObserver da je glas na snimku sličan glasu Zaytsaua.

“Zvuči kao ista osoba”, rekao je kontakt iz NATO-a.

Alkayeu, bivši direktor zatvora koji je napisao knjigu u kojoj otkriva detalje Lukašenkovih “kaznenih jedinica”, rekao je za RSE/RL da mu je policija u Berlinu 2012. godine ponudila tjelohranitelje, rekavši da su dobili informacije o mogućim planovima KGB-a za njegovim ubistvom.

Kako on navodi, nalazio se na listi Lukašenkovog režima jer je bio ključni svjedok u nestanku nekoliko političkih ličnosti od 1999. do 2000. godine.