Kada je svijet skrenuo pogled: Uništavanje groblja Julfa
Piše: Amos Chapple | Preveo: Zvjezdan Živković
Početkom decembra 2005. Nšan Topouzian, armenski biskup s adresom u Iranu, dobio je alarmantnu dojavu. Prema navodima iranskih graničara, ekipa za rušenje stigla je na armensko groblje Julfa u azerbejdžanskoj enklavi Nakskivan.
Nakon vožnje sjevernim iranskim stjenovitim krajolikom do azerbejdžanske granice, Topouzian je uspio zabilježiti video snimke potpunog uništenja ovog spomenika kulture kojemu po svojoj razmjeri i ljepoti nijedan drugi nije bio ravan.
U samo nekoliko dana uniformisane osobe su stotine starog ukrašenog kamenja ili tzv. hačkara uništile i bacile u rijeku koja protječe između Azerbejdžana i Irana.
Mjesto nekadašnjeg groblja grada Julfa, prosperitetnog srednjovjekovnog trgovačkog centra. Većinsko armensko stanovništvo Julfe je prisilno deložirano 1605. godine tokom sukoba Osmanskog i Perzijskog carstva.
Hačkari su kamene ploče koje su armenski kršćani nekad koristili kao spomen-obilježja za mrtve ili za označavanje mjesta bitnih događaja.
Prema armenskoj tradiciji, nijedan od dva hačkara nisu slična i svi su sveti. Često su ukrašeni detaljima poput čipke i mističnim bićima.
Mnogi vjeruju da ukrašeno kamenje služi kao neka vrsta posrednika između neba i duše onih koji su ispod ukopani.
Otkako je krajem 1980-ih izbio prvi rat za Nagorno-Karabah između etničkih Armenaca i Azerbejdžanaca, ljudi kao i spomenici postali su žrtve žestokih rasprava o tome ko najviše polaže pravo na spornu zemlju.
U armenskoj prijestolnici, Erevanu, početkom devedesetih je srušena azerbejdžanska džamija, a preostali islamski spomenici nazvani su "perzijskim". U glavnom gradu Azerbejdžana, Bakuu, vlasti su uništile staru armensku crkvu, dok su unutar azerbejdžanske eksklave vlasti Nakskivana započele sistematsko eliminisanje armenskog naslijeđa.
Uprkos opsežnim dokumentarnim dokazima o uništavanju groblja Julfa, azerbejdžanski zvaničnici ili su negirali da je groblje armensko ili da je uopšte postojalo.
Azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev je 2006. izjavio: "Kao što znate, neki armenski krugovi, armenski lobi i neki uticajni političari nedavno su podigli glas protiv navodnog uništavanja armenskih nadgrobnih spomenika u Nakskivanu... što je još jedan armenski izum".
Armenac na koga je Alijev mislio možda je bio Simon Magakian, koji je opširno pisao o armenskom naslijeđu u Nakskivanu. Američki istraživač rekao je za Radio Sloboddna Evropa (RSE) da je uništavanje groblja Julfa "najveći pojedinačni slučaj brisanja" armenskog naslijeđa u strogo čuvanoj regiji Nakskivan.
Ali uništenje groblja 2005. godine, koje je bilo temeljito, u vanjskom svijetu je uglavnom prošlo nezapaženo, uprkos šoku Armenaca i nekih Azerbejdžanaca.
Azerbejdžanski historičar koji je odrastao u Nakskivanu, u telefonskom razgovoru za RSE kaže da je kao dijete prolazio pored groblja željeznicom koja je nekad tu bila.
Azerbejdžanski akademik, koji je zatražio da ostane anoniman, kaže da je razaranje u Julfi uvrijedilo ne samo Armence, već i mnoge Azerbejdžance u Nakskivanu. "I oni su to doživljavali kao dio svoje historije", riječi su akademika, koji dodaje da bi škole često odvodile đake u posjetu ovom historijskom nalazištu.
Mnogi ljudi kritikovali su šutnju UNESCO-a nakon uništavanja Julfe 2005. godine, imajući u vidu da je agencija UN-a snažno odgovorila na uništenje Budinih statua u Bamijanu (Afganistan) 2001. godine od afganistanih talibana i drevnog grada Palmire od strane ekstremista militantne organizacije tzv. Islamske države u Siriji 2015.
Srušeni kipovi i povijesni spomenici
Palmira nakon odlaska militanata IDIL-a
Magakian vjeruje da su visoki zvaničnici UNESCO-a potkupljeni takozvanom kavijar-diplomatijom po kojoj je Azerbejdžan, zemlja bogata naftom, nadaleko poznat.
Istražni izvještaj Projekta za izvještavanje o organizovanom kriminalu i korupciji otkrio je da su između 2012. i 2014. kompanije, koje se bave prodajom kamena i povezane s Azerbejdžanom, platile 468.000 dolara Kalinu Mitrevu, mužu tadašnje generalne direktorice UNESCO-a Irine Bokove. Mitrev je rekao da su isplate bile legitimne naknade za konsultantske usluge.
Godine 2013., nakon donacije Bakua od pet miliona dolara, UNESCO je u svom sjedištu u Parizu održao izložbu fotografija pod nazivom "Azerbejdžan - zemlja tolerancije". Godine 2019. UNESCO-ov odbor za svjetsku baštinu održao je godišnji sastanak u Bakuu.
Kao odgovor na upit RSE e-mailom, šef komunikacija UNESCO-a Matthieu Guevel nije se izravno pozabavio nedostatkom reakcije te organizacije na uništenje Julfe 2005. godine, rekavši samo da je UNESCO "u nekoliko navrata izrazio javno i diplomatskim kanalima brigu za zaštitu kulturne baštine svugdje u svijetu".
Međutim, Guevel je opovrgnuo optužbe za korupciju, rekavši da azerbejdžanske donacije predstavljaju samo djelić doprinosa zemalja članica UNESCO-a.
U svjetlu izvještaja o mogućem uništenju spomenika kulturne tokom najnovijih sukoba između Azerbejdžana i Armenije, Guevel kaže da UNESCO "sada radi sa svim zainteresovanim stranama na otpremanju misije na teren u Nagorno-Karabahu, s ciljem da procijene situaciju i zaštite kulturnu baštinu ovog kraja".