DNEVNIK SAMOIZOLIRANOG INTELEKTUALCA Jeste li čuli za wuhanski pozdrav (wuhan-shake)?
BBC izvješćuje o njemu još u ožujku, pošto se bio proširio u Kini. Dvije, dvojica ili dvoje stanu licem u lice, razmaknuti najmanje metar, pruže prvo desnu nogu te se dodirnu stopalima, a zatim i lijevom nogom ponove postupak. Ljevaci pak prvo krenu lijevom nogom…
Dakako, novu je gestu iznjedrila epidemija bolesti Covid-19 kao nadomjestak rukovanju. Nije se međutim proširila Zapadom, ali jest pozdravljanje laktovima, engleski elbow-shake ili elbow-bump.
Dvije, dvojica ili dvoje stanu licem u lice, razmaknuti najmanje metar, podignu ruku svijenu u laktu do visine ramena te se dodirnu vrškom lakta.
Gesta se javila prije ove pandemije, ali nije se bila raširila masovno, premda je i dosad imala brojne zagovornike. Popularna kultura bilježi je od početka osamdesetih godina prošloga stoljeća, uglavnom u sportu, a razvila se iz sudaranja stisnutim šakama, koje se pak razvilo iz sudaranja otvorenim dlanovima.
Gestu je u našem stoljeću prvi proslavio glasoviti košarkaš Shaquille O’Neal, a njezinu korisnu protuepidemijsku ulogu zapazili su zdravstveni stručnjaci pošto je 2006. izbila epidemija ptičje gripe, a zatim i svinjske, godine 2009. Potom se o njoj raspravljalo i za izbijanja epidemije ebole 2014., kao eto idealnoj zamjeni za rukovanje.
Svjetska zdravstvena organizacija promovira je snažnije od 2009., kad se kampanji pridružio i nobelovac Peter Arge, molekularni biolog. Kampanji se bila pridružila i Američka udruga za unapređivanje znanosti.
Pozdrav nije međutim globalno zaživio sve do ove pandemije, koja je potakla eto i političare da se uključe u njezino populariziranje, od indonezijskog premijera do njemačke kancelarke.
Pozdrav je zaživio i u nas, no pitanje je koliko. Epidemiju smo neočekivano brzo suzbili (u prvom eto valu), ljudi su se opustili i sad se tako pozdravlja očita manjina građana.
Primijetio sam da su u nas pozdravu skloni gotovo isključivo muškarci. Žene kao da nalaze u njemu štogod neprilično, možda i nepristojno na neki tajanstven način.
Među muškarcima u nas ta je simpatična gesta zasad opstala kao signal odgovornog i ujedno drugarskog ponašanja. Ima nečega dirljivog u tom susretu dvojice muškaraca, čiji pozdrav asocira na susret dva patka koji lepeću krilima.
Klasično rukovanje razvilo se, prije svega, kao gesta potvrđivanja dobrih namjera, u smislu “vidiš, nisam naoružan”, a ujedno služi kao provjera tuđih psihofizičkih sposobnosti: osjetiš kakav stisak krasi namjernika, znoje li mu se dlanovi, kolika mu je ruka.
Rukovanje laktovima mnogo je, formulirajmo to tako, manje agresivno, simpatično nespretno, a opet dostojanstveno i empatično. Nove su i grimase na licima ljudi dok se tako pozdravljaju, javlja se nova vrsta grča, pogleda, smiješka. Primjerice, dobroga čovjeka smjesta prepoznaš.