Atraktivna i praktična rješenja za uzgoj biljaka

VERTIKALNI VRTOVI - Donosimo veliki vodič za sve koji se žele baviti urbanim vrtlarstvom, velikog su apetita, a imaju površinom male stanove, kuće, balkone ili terase

Može li priroda pronaći svoj ekosustav u asfaltnoj džungli velikih gradova? Zahvaljujući francuskom botaničaru Patricu Blancu, odgovor je potvrdan. Naime, Blanc je glavni "krivac" za popularizaciju vertikalnih vrtova, odnosno uzgoja ukrasnog bilja, začina, voća i povrća na okomitim površinama. To nas niti malo ne čudi, s obzirom na to da se izvedbom takvih vrtova, na mjestima gdje je ograničena količina prostora za uzgoj bilja, dobiva "zelena oaza", a da se pritom ne gubi niti jedan kvadrat dragocjenog prostora. To su prije svega fasade, balkoni i terase, ali i unutarnji prostori.

Vertikalni vrtovi, zeleni krovovi i zelene fasade sramežljivo se pojavljuju i kod nas. Bruno Motik iz udruge Zelena mreža aktivističkih grupa smatra da se ne radi samo o jednom prolaznom trendu, jer korištenje biljaka u arhitekturi, krajobraznoj arhitekturi i prostornom oblikovanju nije samo kozmetički zahvat, već značajno pridonosi kvaliteti zraka, utječe na mikroklimu, smanjuje efekt toplinskih otoka u gradovima, povećava bioraznolikost, povećava energetsku učinkovitost zgrada te štiti fasadu od propadanja.

- Primjerice, u Austriji je već moguće dobiti subvencije od države jer su vertikalni vrtovi prepoznati kao kvalitetno riješenje za štednju energije, posebice električne koja se troši ljeti na hlađenje prostora. Također, u velikim, izrazito zagađenim gradovima poput Šangaja postoje planovi za gradnju na tisuće kvadrata vertikalnih vrtova kako bi se smanjilo zagađenje zraka - kaže i dodaje da osim ovih praktičnih i mjerljivih aspekata, vertikalni vrtovi u naš urbani okoliš unose jedan element zelenila koji ima pozitivan psihološki učinak.

- U svima nama u većoj ili manjoj mjeri još uvijek postoji nešto što se zove biofilija - privlačnost prema živim bićima i prirodnim elementima. Potreba za kontaktom s prirodom je duboko utisnuta u naš DNK, a biotektura je jedan od načina da taj kontakt i ostvarimo na dnevnoj bazi - ističe Motik.

Sve to potaknulo nas je da naučimo kako izraditi vertikalni vrt, a u tome nam osim njega pomažu urbana vrtlarka Andreja Čoh, krajobrazna arhitektica Ivana Gršković, Maks Udov, direktor tvrtke Herbafarm-Magnolija, Violeta Blatančić iz tvrtke Tech Garden te Tonko Katović iz tvrtke Hortiart.

- Svaka slobodna okomita površina može biti pretvorena u vertikalni vrt za uzgajanje biljaka, pa čak i jestivih. Idealne su one koje su veći dio dana izložene direktnoj sunčevoj svjetlosti. Na zidu okrenutom na jug plodovito povrće poput rajčice, paprike ili krastavca imat će najviše uspjeha, a lisnato povrće bujat će ako je vrt dio dana u sjeni.

U nekim situacijama bočna strana zida je i jedini dio balkona koji je okupan sunčevim zrakama, pa je vertikalni vrt možda i jedino rješenje - kaže Andreja Čoh i dodaje kako ideja vertikalnih vrtova nije nova, no sustav kojim se koristi Blanc je sasvim revolucionaran, a temelji se na tri osnovna načela koja je potrebno ispuniti da ekosustav zaživi: čvrsta podloga, svjetlost i stalan izvor vode. Vertikalni vrtovi Patrica Blanca sagrađeni su na čvrstoj konstrukciji s automatiziranim sustavom navodnjavanja i dohranom biljaka. Cijeli sustav sastoji se od čelične konstrukcije koja se pričvrsti na odgovarajući zid i koja služi kao podloga na koju ide PVC folija debljine 1 cm i na kraju sloj poliamida (filca) na koji se postavljaju biljke.

Postoje različiti načini sadnje, i to sa i bez zemlje: sadnja u zemljani supstrat u čvrstim modulima (kadicama), džepovima od filca ili geotekstila, ili sadnja u filcane džepove bez zemlje, gdje tkanina provodi vodu i hranjive tvari do korijenova sustava biljaka. Na tržištu postoji i niz modularnih sustava, panela i elemenata za vertikalne vrtove koji se razlikuju u materijalima konstrukcije, tehnologiji, dizajnu, a na kraju i u cijeni. No, iako su u startu malo skuplja investicija, dugoročno su isplativi. Naime, takvi su sustavi vrlo funkcionalni, posebice zbog automatskog navodnjavanja, što bitno olakšava brigu za biljke i pomaže "zaboravnim vrtlarima" da prežive ljeto.

 

S obzirom na to da neminovno dolazi do sušenja grmova ili trajnica u vlastitom vrtu oko kuće gdje smo ih nedavno posadili, a nismo redovito zalijevali barem dok se biljke ne prime, tako će i u vertikalnom vrtu doći do sušenja i propadanja biljaka ako im ne osiguramo optimalnu vlažnost zemljanog supstrata. Stoga je neophodno bilju osigurati, osim kvalitetnog materijala koji ne dovodi do pregrijavanja ili smrzavanja korijenja, optimalnu količinu hranjivih tvari i vode, što se postiže kvalitetnim supstratom i instalacijom navodnjavanja, bilo da se radi o ukrasnom bilju, začinskom i ljekovitom, trajnicama, povrtnicama poput rajčice, blitve... - ističe Udov, a Tonko Katović dodaje da se navodnjavanje može izvesti na više načina: kod gotovih panela ugrađena je tkanina od mikrovlakana koja kapilarno vuče vodu iz spremnika a sam spremnik se nadopunjava svakih od 4 do 6 tjedana. Za veće vertikalne vrtove koristi se kružni protok vode, odnosno sustav koji iz bazena ispod samog vrta pumpom spojenom na cjevčice dovodi vodu do najviših dijelova vrta, od kuda se voda slijeva po korijenju biljaka i tako kruži.

 

S druge strane, oni skloniji improviziranim rješenjima, i po mogućnosti jeftinijim varijantama vertikalnih vrtova, ideje mogu pronaći na internetu te koristiti drvo, plastiku, metal i druge materijale za izradu konstrukcije i "posuda" za uzgoj biljaka. Primjerice, ljubiteljima reciklaže mogu poslužiti vječno popularne palete ili krovni žljebovi, mogu se izraditi tornjevi od plastičnih boca...

Minimalne površine za vertikalni vrt u unutarnjim prostorima mogu biti od 40x40 cm, a u vanjskim prostorima dosežu i više od 1000 kvadrata. Za "uradi sam" rješenja Katović preporučuje konstrukciju od plastike, aluminija, drvenih panela...

Ako se odlučite za izradu vertikalnog vrta, Motik, pak, dodatno pojašnjava da se, u slučaju sadnje sa zemljom, geotekstil stisne pomoću žičane mreže tako da supstrat ne klizi prema dolje, a s vidljive strane u geotekstilu režu se procjepi u koje se posade biljke. Ako se, pak, koriste nakošene posude raznih oblika, materijala i veličina, one se jednostavno napune supstratom u koji se sadi bilje.

- Često se koriste modularni plastični nastavci koji se međusobno spajaju tako da se dobije kontinuirana površina. U konačnici kada vegetacija preuzme vertikalni vrt posude se ni ne vide. Osim plastike mogu se koristiti i limene posude, a postoje i primjeri gdje su posude čak od keramike i zidaju se poput opeke. Kod vertikalnih vrtova često se koristi drvo - ili kao nosiva konstrukcija ili samo kao okvir za biljke. Za velike površine trebalo bi svakako koristiti pocinčani čelik, no to je izvan dosega samograditelja - kaže Motik i savjetuje da je kod velikih površina, budući da vertikalni vrt uglavnom nosi svoju vlastitu težinu, potrebno izraditi statički proračun kako bi se osiguralo da materijal može podnijeti opterećenje koje svakako nije malo jednom kada se supstrat namoči i zasiti vodom. Vertikalni vrt se može nasloniti uz bilo koju čvrstu strukturu, bitno je samo da se na neki način može spojiti metalnim ankerima kako bi se učvrstio.

Ako je riječ o malom vrtu, skup i kompliciran sustav navodnjavanja nije potreban. No, između sustava bez navodnjavanja i kompliciranih elektroničkih sustava Motik predlaže "uradi sam" rješenje: plastične cijevi s rupicama koje su provedene preko svih posuda s biljkama. U tom slučaju bi se na vrhu trebala nalaziti plastična posuda koja se jednostavno napuni vodom, a dalje gravitacija radi svoj posao.

 

- Ono što je najbitnije kod navodnjavanja jest to da se osigura da voda može teći kroz sustav i da ne postoje mjesta gdje se ona zadržava jer će na taj način nastati anaerobni uvjeti koji nisu pogodni za rast biljaka. Dakle, ako koristimo posude, potrebno je osmisliti neku drenažu tako da se voda kreće iz viših posuda u niže - kaže i dodaje da neki sustavi koriste sabirnu posudu u koju dolazi ocijeđena voda koja se može vratiti nazad u sustav navodnjavanja. Ako je ispod verikalnog vrta zemlja, onda nije potrebna drenaža jer će zemlja upiti sav višak vode.

Što se tiče gotovih vertikalnih vrtova i ponude sustava na našem tržištu, valja istaknuti Herbadesign vertikalne vrtove tvrtke Herbafarm-Magnolija, koji se razlikuju od drugih modularnih sustava, a naročito od onih izrađenih od geotekstila gdje se voda i hranjive tvari šire kapilarnim putem. Sastoje se od termoizoliranih modula izrađenih od pocinčanog lima dostupnog u različitim bojama, koji se montiraju na zid nakon hidroizolacije.

- Dojam trodimenzionalne zelene ili cvjetne "slike" pojačava odabir biljaka većeg habitusa do promjera tegle fi 18 cm, što pridonosi rustikalnijem i prirodnijem izgledu. Moduli se ispunjavaju patentiranom organomineralnom mješavinom Herbafertil koja omogućuje odlične uvjete za rast i razvoj biljaka. Poželjno je provesti sustav navodnjavanja mikrokapaljkama, naročito ako se radi o većoj zidnoj površini, kako bi svaka biljka dobila optimalnu količinu vlage - pojašnjava Udov.

Od vertikalnih vrtova s domaćim dizajnerskim potpisom, pak, izdvojit ćemo Zeleni zid Zvjezdanine prašine krajobrazne arhitektice Ivane Gršković od metalne potkonstrukcije, koja zeleni zid odvaja od fasade, s montiranim panelima od čvrstog, vodootpornog materijala koji je netoksičan i otporan na korijenje, i filcem, koji zamjenjuje plodno tlo i zadržava vodu i unutar kojeg su, u džepiće, posađene biljke. Zeleni zid ima sustav navodnjavanja, ali i sustav monitoringa koji je povezan s računalom te u svakom trenutku osigurava pregled nad različitim parametrima koji utječu na kvalitetu razvoja biljaka.

Za razliku od živih zidova, kao novost valja istaknuti i stabilizirane vertikalne vrtove koje nudi tvrtka Tech Garden. Riječ je o vrtovima s biljkama koje su prirodne, ali nisu žive.

- Ubiru se u njihovu najboljem životnom ciklusu, kada su u fazi najljepšeg izgleda te se odlažu u komoru za stabiliziranje. Ovdje se stvara balansirana mikroklima između svjetla, vlage i topline. Tijekom procesa, koji traje traje nekoliko dana, sok biljke ispari te se zamjenjuje novom smjesom. Naposljetku se biljke prenose u komore za sušenje na nekoliko dana. Na ovaj način biljke zadržavaju svoju fleksibilnost i prirodnu svježinu i izgled bez potrebe daljnjeg održavanja: za ubuduće ne trebaju zalijevanje, svjetlo ili prehranu za dugi niz godina - kaže Violeta Blatančić i dodaje kako stabilizirani vertikalni vrtovi ne utječu na alergije, nisu podložni parazitima i bakterijama te su kao takvi potpuno adekvatni za sve prostore, pa čak i wellness.

Foto: Living4Media / Guliver Images / Shutterstock