Briselski blog: Njemački tango utroje

Nema jasnog pobjednika, dva potencijalna vladara, istorijski katastrofalan rezultat za desni centar bez Merkelove, nazadovanje u ekstremima, ali najvažnije, vjerojatno dugi i dugotrajni pregovori vladine koalicije do Božića ili kasnije.

Ovo su fragmenti u osvit dana nakon saveznih izbora u Njemačkoj.

Nemojte pogriješiti, bilo je teško za svaku stranu da se zbilja raduje jučerašnjem glasanju u najmnogoljudnijoj i ekonomski najsnažnijoj zemlji članici EU.

Naravno, sodijaldemokrati (SPD) završili su na vrhu sa blizu 26 % glasova i nekih 1,6 posto poena ili deset zastupnika ispred glavnih rivala i koalicionih partnera posljednje četiri godine, konzervativne CDU/CSU. Za stranku koja  se smatrala umrtvljenom do prije nekoliko mjeseci, ovo treba posmatrati kao zapanjujuće dostignuće.

Popravili su se u odnosu na svoje prilično jadno pojavljivanje 2017. i Olaf Scholz, SPD-ov kandidat za kancelara i aktuelni ministar finansija, sada će vrlo vjerovatno preuzeti vladarsku palicu od Angele Merkel, nakon što je ona vodila 16 godina. On je, sudeći prema  anketarima u velikoj većini najpopularniji izbor od svih koji se kandiduju.

Ipak, postoji osjećaj da su i on i stranka tu, jer su drugi oko njih, nekako, prošli još gore.

CDU/CSU dobio je četvrtinu glasova, što je najlošiji rezultat ikad.

 

Dok je Merkel bila ozbiljan pridobijač glasova -  nosila je četiri uzastopna savezna izbora od 2005.- nije je dobro pripremila za svoj izlazak, ostavivši stranku bez kormila, zaglavljenu u stalnim izazovima svom nasljedniku Arminu Laschetu. Nestali su dani kada je CDU/CSU, zajedno sa SPD imala pola ili više ukupnih glasova.

Ali, ne čini se da postoji treća partija koja bi zaista izronila kao snaga u njemačkoj politici. Zeleni su na trećem mjestu, sa skoro 15 posto, gotovo udvstručivši svoju poziciju od prije četiri godine.

A onda, bilo je trenutaka tokom ove izborne kampanje kada su ankete pokazivale da bi stranka mogla da završi na vrhu sa podrškom sa sjevera od 25 odsto.

Uzdrmana izvedba njezine kandidatkinje za kancelara Annalene Baerbock, zasigurno je doprinijela ovome, a teško je to ne shvatiti kao propuštenu priliku, koja se možda neće ponoviti.

Ili hoće? Jedna od zapanjujućih grafika u izbornoj noći bila je sveobuhvatna podrška koju su Zeleni i četveroplasirani liberali (FDP) dobili od mladih glasača u poređenju s druge dvije snage.

To pokazuje da je budućnost, bar zasada, na strani ovog para.

Sada bi ovo dvoje trebalo da odigra pametno u vladinoj koaliciji koja je već diskretno počela i prije glasanja, ali od danas  će biti znatno prilagođena.

Biti u opoziciji je gotovo uvijek od pomoći, jer nosi malo odgovornosti, ali i od liberala i zelenih se očekuje da budu mlađi partneri u ovoj tropartijskoj koaliciji koja je zemlju dobro vodila tokom 2020. godine.

A mlađi partneri obično dobiju rep politike. Samo pitajte socijaldemokrate koji su podupirali Merkel većinu njenog vremena u uredu i silno su patili na izborima.

No, dva ključna pitanja preostaju. Mogu li liberali i zeleni sarađivati? I što je još važnije, ako budu, hoće li preferirati vladu koju vodi CDU ili SPD?

Da bi našli odgovore na ova dva pitanja trebaće vremena. Stoga se bolje pripremite da Njemačku još neko vrijeme kao skrbnica vodi Angela Merkel.

Merkel je sanjalački govorila o uživanju u divnoj penziji punoj putovanja i relaksacije, ali mnogi u Berlinu smatraju da će se to najprije dogoditi nakon Božića.

Iako se i FDP i Zeleni bore oko istih, mladih i urbanih glasača, oni su u mnogo načina dijametralno suprotni, i ne ponajmanje o ekonomskim pitanjima u kojima su prvi izrazito desničarski, oprezni i disciplinirani, a drugi žele znatno uložiti novac u ono što mnogi smatraju lijevim uzrocima.

Ovdje će trebati praviti mnoge krive stvari.

Zeleni bi voljeli da podrže vladu koju vode socijaldemokrate i takozvana „semafor“ koalicija (socijalisti kao crveni, liberali žuti i zeleni), što je i najvjerovatniji ishod na kraju. 

Biračko tijelo je pokazalo da naginje lijevom krilu i CDU/CSU i vjerovatno bi imalo neku korist od učešća nekoliko godina u opoziciji.

Ipak, dešavalo se u njemačkoj politici da pobjednik ne formira vladu i da takozvana Jamajka koalicija (nazvana prema bojama zastave ove karipske zemlje), opcija u kojoj su konzervativci (crni), liberali i zeleni radili prilično dobro na regionalnom nivou.

Šta će ovo sve značiti za budućnost?  Iako je teško za predvidjeti, dvije su stvari jasne: ove zime Njemačka, jednostavno, neće biti mnogo prisutna na svjetskoj sceni ili u poslovima EU.

Drugim riječima, ovo je dobro vrijeme za autokrate širom svijeta da prave neki nestašluk.

Ali, dok ide naprijed, Njemačka će nastaviti sa pragmatičnom i odmjerenom silom sa pro-EU i pro NATO mandatom.

Krajnje desničarska Alternativa za Njemačku (AfD) dobila je 10.3 posto glasova, izgubivši više od dva procentualna boda u poređenju s 2017. godinom i krajnje ljevičarska stranka Die Linke, mogla bi doseći prag za parlament, skoro upolovivši glasove od prije četiri godine.

Populisti svih nijansi mogli bi se snaći diljem svijeta, ali u Njemačkoj je centar vrlo živ i aktivan.