Žiško: Nove termoelektrane na ugalj u BiH se planiraju zbog tendera
Bosna i Hercegovina (BiH) obavezala se međunarodnim sporazumima i konvencijama da će smanjiti emisije štetnih gasova i biti klimatski neutralna do 2050. godine.
Uprkos tome, strategije i planovi koji se donose i dalje uključuju energiju dobijenu iz uglja, iako ova tehnologija nije isplativa i ubija građane BiH, kaže u razgovoru za RSE Denis Žiško, koordinator programa energija i klimatske promjene u Centru za ekologiju i energiju Tuzla, i član alijanse nevladinih ekoloških organizacija 'Evropa bez uglja'.
Trinaest evropskih država više ne koristi ugalj kao energent, a još jedanaest je usvojilo odluke o ukidanju uglja do 2030. u skladu sa Pariškim klimatskim sporazumom iz 2015. godine. Shodno tome, do sada je zatvorena polovina evropskih elektrana na ugalj, u cilju klimatski neutralne planete do 2050. godine.
Od zemalja Zapadnog Balkana Sjeverna Makedonija je jedina zemlja koja planira ukidanje uglja do 2030., koja je i odustala od izgradnje novih termoelektrana, kao i Crna Gora i Kosovo. Sa druge strane, u BiH trenutno je planirano najmanje pet projekata vezanih za termoelektrane na ugalj.
RSE: Kako to komentarišete, s obzirom na to da je BiH potpisala Sofijsku deklaraciju o Zelenoj agendi za Zapadni Balkan, čime se obavezala bude klimatski neutralna do 2050. godine?
Žiško: Komentar koji je primjenjiv za sve odluke naših političara jeste: 'Valjda će se sažaliti nad nama zato što smo siromašni'. Otprilike se ide u tom pravcu.
Razlog zašto su naši političari potpisali taj Sofijski sporazum je taj zato što se uz taj sporazum vežu i sredstva za pomoć zemljama Zapadnog Balkana, veže se nekih 9 milijardi eura.
Tih 9 milijardi eura će biti uslovljeno primjenom dekarbonizacije, prihvatanjem načina na koji će Evropa da se nosi sa problemom klimatskih promjena. To znači – niti jedan projekat koji će biti financiran iz tih sredstava ne može biti nastavak korištenja fosilnih goriva, ne može biti nastavak onog 'business as usual' kako to naši pokušavaju, odnosno održavanje status quo.
Razlog zašto su oni potpisali je naravno novac, računajući da će se Evropa sažaliti zato što smo mi navodno siromašni i da mi to ne možemo tako brzo kao Evropa. Tu se ponavlja opet ona naša priča da mi od svega stvaramo problem i pokušavamo dokazati da je nešto nemoguće, umjesto da se uhvatimo u koštac i da vidimo tu zelenu tranziciju, kako se to zove, da je vidimo kao otvaranje mogućnosti, jer Evropa upravo tom problemu pristupa na taj način.
Znači, to je šansa za napredak, šansa da se poslije ove krize koja je izazvana COVID-om, dobiju sredstva koja će se ulagati u ekonomiju da bi se ekonomija oporavila, ide u pravcu održivog razvoja, odnosno dekarboniziranog društva do 2050. godine, jer ukoliko to ne uradimo, prijeti nam klimatska katastrofa.
Nažalost, naši političari jednostavno ne žele promjene, zato što su oni zadnjih 25 godina uspostavili sistem koji je izuzetno koristan za njih i oni imaju izuzetne profite, dobiti, benefite iz ovog sistema, dok, naravno, građani Bosne i Hercegovine nemaju ništa od toga. Jedini izlaz za građane BiH iz toga je ustvari da idu u Evropu. Naše političare to ne interesuje zato što naši političari razmišljaju od izbora do izbora, a mi vrlo dobro znamo da svake dvije godine imamo izbore i razmišljanje naših političara je u pravcu 'Da ja uzmem za ove dvije ili četiri godine koliko mogu, jer ko zna šta će biti nakon toga'. To je otprilike način razmišljanja ljudi koji donose odluke u ovoj zemlji.
Obaveze
RSE: Šta tačno predviđa Zelena agenda za Zapadni Balkan potpisana Sofijskom deklaracijom i šta ona podrazumijeva po pitanju obaveza BiH?
Žiško: Ona podrazumijeva praktično sve ono što je Evropa planirala da uradi u tom periodu od 30 godina da bi došla do tog cilja - dekarboniziranog društva 2050. godine. To znači trebaju se utvrditi nekakve energetske politike kojima će se izvršiti dekarbonizacija, planirati dekarbonizacija energetskog sistema kao najjednostavnijeg sektora za dekarbonizaciju, jer pored dekarbonizacije energetskog sektora mi moramo razmišljati i o dekarbonizaciji transporta i poljoprivrede, kao dva sektora koja pored energetike najviše doprinose klimatskim promjenama.
Samit u Sofiji: Potpisane deklaracije o zajedničkom tržištu i zelenoj agendi
Ono što smo se mi obavezali kroz tu deklaraciju, da ćemo se, pored ostalog, uskladiti i sa sistemom trgovine emisijama staklene bašte, što znači bit će uvedene takse na CO2 emisije koje će samim tom poskupiti proizvodnju energije iz uglja, odnosno, dovest će do bankrota elektroprivreda, zato što svi dokumenti i sve studije i analize isplativosti energetskog sektora, odnosno ulaganja u ugalj, dokazale su, i to su dokumenti koji su napravljeni od strane elektroprivreda, dokazuju da ukoliko se uvede i 5 eura po toni CO2 emisija, da će elektroprivrede doći u bankrot, u situaciju kada neće moći proizvoditi električnu energiju, odnosno da neće moći vraćati kredite, da neće biti konkurentne na tržištu. Trenutna cijena CO2 na evropskom tržištu je 40 eura.
To je jedna od obaveza, s tim da to podrazumijeva isto takse na proizvode koji se izvoze u Evropu iz Bosne i Hercegovine, a proizvedeni su energijom proizvedenom iz uglja, tako da se te takse ne odnose samo na energiju kao izvoz energije iz BiH, nego na sve naše proizvode koje mi izvozimo u Evropsku uniju. Samim tim opet nećemo biti konkurentni i nećemo moći izvoziti te artikle na tržište Evropske unije.
Građani će vraćati kredit
RSE: Pa, zašto se onda planiraju nove termoelektrane na ugalj u Bosni i Hercegovini?
Žiško: Zbog tendera. To je sasvim jednostavno. Naši političari razmišljaju u ciklusima od četiri godine. Investicije u Blok VII Termoelektrane Tuzla i izgradnja, trebala bi da traje nekih četiri, pet godina, to je upravo taj period gdje će se trošiti pare. Postoje neke klauzule u ugovorima koje kažu da u samu tendersku proceduru, za ono malo para koje će se podugovoriti sa bh. građevinskim firmama, Elektroprivreda donosi konačnu odluku koja firma će dobiti taj ugovor, i pored toga što će kineski partner provesti propisanu tendersku proceduru.
Tako oni računaju da će tu biti ispunjeni neki njihovi interesi, a nakon toga, kad dođe vrijeme za vraćanje tog kredita, pošto su oni dobili garanciju od Parlamenta Federacije BiH, odnosno države BiH, da država garantuje za vraćanje tog kredita. Mi vrlo dobro znamo ko u Bosni i Hercegovini vraća kredite, obično su to žiranti, a ovom garancijom smo svi mi postali žiranti za taj kredit, u konačnici će građani Bosne i Hercegovine, odnosno građani Federacije BiH vratiti taj kredit.
Naravno, ovi koji su donijeli ovu odluku, nažalost, to su i svi parlamentarci koji su digli ruku i glasali za tu državnu garanciju, oni neće snositi nikakve konsekvence, pošto niko nije nikada odgovarao za takve stvari, ja to mogu nazvati jedino kriminalom u našoj zemlji, i oni računaju da će isti slučaj biti i sa tim kreditom, odnosno sa projektom Bloka VII.
RSE: Nedavno je Savjet ministara BiH usvojio Plan – utvrđeni doprinos Bosne i Hercegovine (NDC) za period 2020. – 2030. godine, koji bi trebao da doprinese smanjenju emisija gasova sa efektom staklene bašte od strane BiH. Međutim, ekološka udruženja tvrde su usvojeni potpuno neambiciozni ciljevi NDC plana koji se zasnivaju na zastarjeloj, ali i dalje važećoj energetskoj strategiji koja je bazirana na novim investicijama u termoelektrane na ugalj u BiH. Šta je tu sporno za ekologe i zašto?
Žiško: Ironija je u tome što je to dokument koji ustvari definiše doprinos zemalja vezano za umanjenje efekta staklene bašte, odnosno umanjenje klimatskih promjena, u kojem su oni napisali da će naš doprinos tom cilju biti postignut tako što ćemo izgraditi novih 1.050 MW instalisanih kapaciteta u termoelektranama, što samo po sebi predstavlja glupost.
Institucije BiH i dalje na privremenom finansiranju
Mi smo u razgovorima sa ministarstvom i sa konsultantima koji su radili taj dokument, u toj nazovimo je javnoj raspravi, koja nije bila javna rasprava po zakonu, dobili odgovor od konsultanata i ministarstva da nema veze što je to tako napisano zato što će se i tako raditi revizija tog dokumenta za dvije godine.
Tako da se vidi šta je krajnji cilj takvih dokumenata, a to je da se za dvije godine opet potroše sredstva koja su namijenjena Bosni i Hercegovini, da se plate konsultanti da napišu ono što su mogli napisati ove godine. Dokument koji kao takav ne predstavlja ništa, koji će biti stavljen u ladicu.
Ali, to je stil na koji mi radimo. Znači, za dvije godine će ti isti konsultanti napisati ono što su trebali napisati sada. To su naše strategije.
Scenarij koji slijedi
RSE: Sekretarijat Energetske zajednice nedavno je obavijestio BiH, Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Kosovo o pokretanju preliminarne procedure za rješavanje slučaja o prekoračenju maksimalnih emisija opasnih gasova sumpor dioksida i azotovih oksida definisanih u Nacionalnim planovima o smanjenju emisija (NERP). U ovom dokumentu koji se u BiH primjenjuje od 2018. godine definisane su maksimalne vrijednosti godišnjih emisija na nivou države, koji se konstantno krše. Zašto se one ne poštuju i da li se u BiH išta radi na smanjenju ispuštanja štetnih gasova i prašine iz termoelektrana na ugalj?
Žiško: U principu, bio je pokušaj od vlasti Republike Srpske da se ugradi postrojenje za odsumporavanje u TE Ugljevik, koji je neslavno završio, još uvijek se ne zna da li će ikada proraditi ili ne. Vlasti u Federaciji čekaju 2027., jer to je krajnji rok, i pitanje je da li će uopšte uspjeti bilo šta da ulože, jer ako stvarno uđu u ovaj projekat Bloka VII, oni će praktično biti kreditno nesposobni i pitanje je na koji način će finansirati ugradnju sistema za odsumporavanje u TE Tuzla i Kakanj i da li će uopšte ispoštovati sve ono što su preuzeli kroz NERP i ispoštovati sve te granične vrijednosti koje su definisane tu.
Šansa za čistiji vazduh u BiH
Svodi se na to opet da se praktično naše vlasti ne boje tih sankcija zato što sankcije Energetske zajednice nisu jasno definisane. Tu se opet vraćamo do problema kršenja zakona u ovoj zemlji, kršenja obaveza, što državnih, što međunarodnih, gdje je način i norma ponašanja naših političara takva da je njima sasvim prihvatljivo da se zakoni krše.
Dugoročno gledano, to je izuzetno negativno za razvoj ekonomije u zemlji, jer nijedan ozbiljan investitor neće uložiti svoj novac u zemlju u kojoj je norma ponašanja kršenje međunarodnih obaveza. I to je sankcija o kojoj niko ne razmišlja, a to je ona sankcija koja ugrožava razvoj bilo čega u ovoj zemlji.
Način na koji se vodi energetski sektor ustvari je način da se dovedu javna preduzeća u bankrot. Vidimo šta se dešava u rudnicima i umjesto da se prave ozbiljni planovi, da se dobiju sredstva, da se uđe u ozbiljne projekte dekarbonizacije, naši političari i ljudi koji vode elektroprivredu uporno srljaju u propast. I vrapci na grani znaju da tu nema više budućnosti. To je, nažalost, budućnost ovog dijela energetskog sektora koji ovisi o uglju.
Rudari u jami bankrota rudnika i gašenja termoelektrana u BiH
Scenarij koji nam slijedi za nekih desetak godina je ustvari bankrot rudnika, bankrot termoelektrana na ugalj. Ovi ostali dijelovi elektroprivreda će vjerovatno preživjeti, jer su se i tako već razdvojili dijelovi tih javnih preduzeća, i onda ćemo opet mi, kao građani Bosne i Hercegovine, morati sanirati sve te gubitke i bankrote koje su oni ovakvom politikom kreirali.
RSE: Alijansa 'Evropa bez uglja' zalaže se za zatvaranje rudnika uglja i termoelektrana na ovaj energent i sprječavanje izgradnje novih termoelektrana. Šta nudite kao alternativu vlastima BiH?
Žiško: Prvo trebamo da budemo jasni, jer obično nas napadaju kao nekoga ko želi da zatvori rudnike i termoelektrane sutra. To jednostavno nije istina.
Ono za šta se mi zalažemo jeste da se napravi realan, normalan plan koji će definisati način na koji će se rudnici i termoelektrane zatvoriti u nekakvom normalnom roku. Ovdje govorimo da Evropa to planira uraditi za nekih deset, petnaest godina. Ne postoji nikakva prepreka da mi uradimo i napravimo iste planove, posebno ako znamo da po Sofijskoj deklaraciji postoje predviđena sredstva za pravednu tranziciju i postoji platforma za pravednu tranziciju za pomoć područjima koja su trenutno ovisna o uglju.
Recimo, slučaj Banovića, gdje je u ovom momentu ekonomija 100 posto vezana za rudnik uglja. Postoje sredstva koja bi pomogla takvim opštinama da preusmjere svoju ekonomiju na neke druge sektore i na taj način obezbijede radna mjesta za ljude koji trenutno rade u rudnicima da se preorijentišu na neki drugi sektor, da se prekvalifikuju i da dobiju mogućnost da zarađuju za život.
To je proces koji će trajati sljedećih deset, petnaest, dvadeset godina, ali da bi taj proces krenuo, mi trebamo jednom prihvatiti činjenicu da je uglju došao kraj i početi raditi ozbiljne strateške dokumente koji će definisati način na koji ćemo mi izaći iz uglja.
Ono na šta se sada ide, nažalost, jeste da će nas ova ekipa dovesti pred svršen čin, da će se za deset godina sve to jednostavno raspasti, i onda ćemo opet valjda ići toj Evropi i moliti za pomoć zato što smo jako, jako siromašni, treba nam pomoć. Sredstva postoje, samo treba biti dovoljno pametan i stručan da se dobiju ta sredstva.
RSE: Ovdje se u konačnici radi o zdravlju građana. Zašto se u Bosni i Hercegovini ne prelazi na zelene tehnologije i na obnovljive i održive izvore energije? Šta je tu problem?
Žiško: Zato što nikada niko nije bio kažnjen zbog kršenja zakona i zbog trovanja građana, zato što je cijeli sistem uspostavljen da štiti zagađivača, a ne da štiti građane od zagađivača. Vi imate inspekcije koje rade kao produžena ruka operatera koji zagađuje okoliš. Imate ministarstva koja uštimavaju zakone na taj način da operater ne bi nikada bio kažnjen adekvatno i da bi ga tom kaznom neko natjerao da promijeni način poslovanja, da prestane zagađivati okoliš i ubijati ljude.
Gledajte, problem je što naši građani nikako da shvate jednu stvar – te firme nas ubijaju. To je činjenica, to je naučno dokazana činjenica da zagađenje iz tih postrojenja ubija građane ove države, ne samo ove države nego i šire. To znači – oni su ubice.
To može tumačiti kako ko hoće, ali dokazano je da to povećava prisustvo malignih oboljenja, kardiovaskularnih, svega, u našem stanovništvu. Vi imate saučesnike u ubistvu kroz inspekcije i kroz ministarstva, gdje se oni jednostavno igraju s ljudskim životima tako što brane operatere uz izjave 'Pa, znate, mi čuvamo radna mjesta'. Vi imate inspekcije za zaštitu okoliša koje bi trebale da kažnjavaju ove koji zagađuju, gdje ih ne kažnjavaju, jer oni kao 'čuvaju radna mjesta'.
Imate ministarstva okoliša koja 'čuvaju radna mjesta'. To je totalno nakaradni sistem koji je opet napravljen samo da služi operaterima koji kroz takav način rada ostvaruju profite i nekažnjeno prolaze, dok narod umire.