Mračna strana digitalnog odrastanja

Većina društva iz mog razreda ima TikTok. Plešemo, smijemo se, šaljemo razne klipove, ali nismo radili ništa opasno. Svoje slobodno vrijeme uglavnom provodim na društvenim mrežama, a na TikToku dnevno budem otprilike 2-3 sata, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) petnaestogodišnja Ana iz Jajca, u srednjoj Bosni, koja ovu društvenu mrežu TikTok koristi nešto duže od pola godine.

Interpol je početkom marta uputio upozorenje ministarstvima unutrašnjih poslova Republike Srpske i Federacije BiH (dva entiteta u BiH) u kojima ih obavještava da se na društvenoj mreži “TikTok” distribuira video u kojem se poziva na masovno samoubistvo mladih ljudi. Iako se poziv odnosio na lokalnu „TikTok“ grupu u Rusiji, pripadnici oba ministarstva su djelovali preventivno.

Roditelji upozoreni

Načelnica Odjeljenja za odnose s javnošću MUP-a RS Mirna Miljanović za RSE ističe kako su odmah upozorili i obavijestili građane, prvenstveno roditelje.

„Upozorenje se odnosilo prvenstveno na roditelje čija djeca koriste društvene mreže, u ovom slučaju TikTok. Suština je bila u prevenciji ozbiljnijih problema, kojih na svu sreću u našem entitetu nije bilo“, navodi Miljanović za RSE, dodajući kako je policija održala sastanke sa direktorima svih osnovnih i srednjih škola u RS sa ciljem upozoravanja i mjera prevencije.

„MUP RS već deset godina sprovodi projekat koji se zove Edukacija i zaštita djece na internetu. A njegovo sprovođenje prilagođavamo aktuelnoj epidemiološkoj situaciji“, ističe Miljanović.

Istovremeno, inspektor Federalne uprave policije Saša Petrović u navodi kako se u ovakvim situacijama „djeluje konkretno na identifikaciji lica“.

„Uprkos tome što se upozorenje ne odnosi direktno na nas, TikTok je društvena mreža, čiji korisnici mogu biti i u ovom entitetu. Radi toga reagujemo sa upozorenjima. Prije mjesec dana smo imali konkretan slučaj reagovanja gdje smo spriječili dva samoubistva, koja nisu bila vezana direktno za TikTok, ali je bilo prijetnji da će se djeca ubiti“, izjavio je Petrović za RSE.

Znaju li roditelji šta im djeca rade na društvenim mrežama?

„Ne kontrolišem šta moj sin radi online, ali trudim se razgovarati s njim o svim opasnostima. Mislim da je skoro, pa nemoguće u potpunosti znati šta djeca danas rade online“, kaže Josipa, koja je majka trinaestogodišnjeg dječaka.

Ona navodi da u razgovoru sina pokušava upozoriti na izazove i eventualne opasnosti na društvenim mrežama.

Da roditelji, najčešće, ne znaju koje društvene mreže im djeca posjećuju na internetu, slaže se i psihologinja Nermina Vehabović Rudež.

„Roditelji ne mogu da pojme šta se sve dešava na internetu. Kao društvo ne možemo bez tehnologije, ali moramo je znati kontrolisati. Dešava mi se da su mi klijenti desetogodišnja djeca, koja sama sebe dijagnostificiraju, jer su kako kažu 'vidjeli to na društvenim mrežama'“, kaže Vehabović Rudež.

Ona ističe i da djeca nisu emocionalno zrela da shvate online svijet, zbog čega može nastati problem.

„Roditelji bi trebali kontrolisati od samog rođenja šta se radi na telefonu. Ne dičiti se time što djeca sama znaju na telefon, već ih usmjeravati, kako bi se spriječile opasne radnje“, ističe Nermina u razgovoru za RSE.

Uticaj pandemije

Eldina Brković ima 19 godina i pohađa srednju školu u Tuzli. ZA RSE navodi kako provodi četiri do pet sati dnevno na društvenim mrežama, od čega na TikToku barem sat i po.

„TikTok koristim isključivo za gledanje videa, ne snimam iste. Mada mi se pojavljuju jezivi izazovi koje snimaju, uglavnom, malodobna djeca. Ipak, o svemu razgovaram sa porodicom, a najviše zbog toga što imam i mlađu sestru koja ima 13 godina“, navodi Eldina.

Ona dodaje i kako se u proteklih godinu dana, koliko traje pandemija korona virusa, mladi manje druže, a više vremena provode na društvenim mrežama.

„Kada se osvrnem na period zadnjih godinu dana od prvog lockdowna u mom gradu, primjećujem da smo se svi okrenuli online. I već se vide posljedice toga“, iskrena je Eldina.

Može li zabrana imati efekta?

Za sociologa Mladena Bubonjića, opasnosti i posljedice vremena provedenog na društvenim mrežama, ostavljaju tragove na mentalno, ali i fizičko zdravlje mladih ljudi. Kako navodi, period adolescencije je posebno izazovan.

„Često zanemareni, prepušteni samima sebi, mladi su u društvenim mrežama pronašli novi smisao postojanja, ne razmišljajući o drugoj, mračnoj strani 'digitalnog odrastanja'. Spremni su da idu u ekstreme - od ljubavi do mržnje, od 'hiper zanosa' do apatije, od života do smrti. A digitalno okruženje im samo pomaže da te svoje ekstreme učine vidljivijima“, navodi Bubonjić za RSE.

Dodaje kako ne postoji dovoljno dobra i efikasna mjera prevencije i kontrole nadzora društvenih mreža, te da koliko god da se limitira korištenje društvenih mreža, mladi će, navodi, uvijek pronaći način da ih koriste.

„Kao i svaki tabu, zabrana korištenja društvenih mreža u tom slučaju može proizvesti samo još gore posljedice. Mladi žude za pažnjom, pitanje je ko će im pokloniti tu pažnju, roditelji ili društvene mreže zato je ključan razgovor sa njima“, ističe Bubonjić.

Roditelji imaju ključnu ulogu

„Roditelji trebaju razgovarati sa djecom o njihovim virtuelnim prijateljima i šta ne trebaju otkrivati svima. U svakom slučaju prije nego pristupe zabranama, trebaju uspostaviti odnos povjerenja sa njima u kojima će jasno objasniti zašto trebaju da znaju sa kim se njihova djeca druže u virtulenom prostoru, kao što znaju sa kim se druže u školi“, kaže stručnjak iz informacionih tehnologija, Feđa Kulenović

Dodaje da se "današnje vrijeme ne razlikuje mnogo od vremena prije interneta, kada je riječ o tome šta treba roditelji da poduzmu".

„Za razliku od prošlosti gdje su imali utočište u kući, danas to nemaju, jer su stalno na mreži, baš kao i njihovi roditelji. U ovom slučaju je ključna medijska i informacijska pismenost i djece i roditelja kako i bolje razumijeli poruke koje im se šalju. Sa tim vještinama se mnogo lakše oduprijeti ovakvim izazovima“, navodi Kulenović.

Psihološka pomoć preko aplikacije

Prije godinu dana osamnaestogodišnji srednjoškolac Kenan Suljić formirao je tim i kreirao D-App, aplikaciju koja korisnicima nudi psihološko savjetovanje sa stručnim licem. U razgovoru za RSE Suljić navodi kako ima 2.000 korisnika, od čega oko 1.500 aktivnih korisnika.

„Definitivno je porast prisutan u zadnje vrijeme i možemo jednim dijelom reći da ogroman uticaj na mentalno zdravlje imaju društvene mreže. Međutim, važno je da budemo objektivni i realni kada je u pitanju sam društveni odnos. Većina problema koje imamo putem društvenih mreža, u velikom broju proizilaze upravo iz nemara ka ključnim pitanjima današnjice“, navodi Suljić.

Aplikaciju D-app najčešće koriste mladi od 15 do 30 godina, a problemi zbog kojih se javljaju, najčešće su porodični, obrazovni, ali i oni nastali korištenjem društvenih mreža.

Suljić ističe kako je 95 posto od ukupnog broja korisnika prvi put potražilo psihološku pomoć na ovaj način.

„Ako naša budućnost ne leži u našoj djeci, njihovom zdravlju i životnom izgrađivanju, smatram da imamo mnogo veći problem unutar svake porodice, a da to nije uticaj društvenih mreža“, zaključuje Suljić.

Istovremeno, Aleksandar Bibanović, ekspert u oblasti slobode govora i govora mržnje, smatra kako „osnovni problem nije problem tehnologije, već problem psihe“.

„Sistemi koji trenutno postoje su svi bazirani na zabranama. A zabrane stvaraju kontraefekat i čine sve atraktivnijim. Ne možemo očekivati da države zabrane sve aplikacije. Prevencija je ključna, ali i bolji obavještajni sistem koji će se baviti sajber kriminalom“, navodi Bibanović.

Dodaje kako je neophodno pronaći način da se sa mladima razgovara „na njihovom jeziku“. Ali i uključiti oglašivače u kompletnu priču.

„Ako želimo da se borimo protiv opasnosti na TikToku, moramo koristiti TikTok da bismo radili kontra kampanje. Osim toga, važno je uključiti oglašivače koji su prisutni na toj društvenoj mreži, a koji mogu tražiti strožije kontrole sadržaja“, naglašava.

Europska kampanja #SayNo širom svijeta podiže svijest djece o opasnostima s kojima se suočavaju dijeljenjem eksplicitnih materijala na mreži.

EUROPOL (Europski policijski ured za provedbu zakona čija je zadaća pomagati tijelima za provedbu zakona u državama članicama EU-a i tako doprinijeti sigurnosti Evrope) je ranije objavio kako samoinicijativni eksplicitni materijal predstavlja značajnu prijetnju dječjoj sigurnosti.

Društvo, uključujući i tijela za provedbu zakona, moraju se još više usredotočiti na obrazovanje djece i spriječiti ih da postanu žrtve. Na raspolaganju su materijali i savjeti za osobe koje imaju seksualni interes za djecu kako bi im se pomoglo da svoje ponašanje odvrate od destruktivne stvarnosti, navodi EUROPOL.