Svaka treća žena u BiH žrtva nasilja u porodici, zakoni o njihovoj zaštiti 'mrtvo slovo' na papiru

„Svaku noć kad ostane u kafani čekam kad dođe kući kakva će scena biti. Svaki put je druga. Uglavnom, uvijek je tu bio prisutan nož, razbija po kući, tuče mene, djecu“, kaže za Radio Slobodna Europa (RSE) žena koja boravi u sigurnoj kući u Sarajevu.

Ona dodaje kako je s mužem u braku 12 godina, te da je nasilje bilo prisutno od samog početka.

„Moj muž je alkoholičar i sve što zaradi popije. Svih ovih 12 godina živjeli smo od drugog. Dok su moji roditelji bili živi, pomagali su“, dodaje ona.

Prvi put se javila u sigurnu kuću krajem 2020. godine. Do tada, kaže, nije bila dovoljno informirana o sigurnim kućama.

„Ovdje nam je super. Imamo svu podršku. Podnijela sam zahtjev za razvod braka, jer se nasilniku više ne vraćam“.

Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova u BiH, svaka treća žena je žrtva nasilja, a svaka druga starija od 15 godina doživjela je neki oblik psihičkog, ekonomskog ili fizičkog maltretiranja.

U BiH djeluje ukupno osam sigurnih kuća koje djeluju u okviru nevladinih organizacija sa smještajnim kapacitetima od ukupno 181 kreveta.

Na području entiteta, Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH), trenutno postoji pet sigurnih kuća koje djeluju u okviru nevladinih organizacija sa ukupno 126 kreveta, dok u Republici Srpskoj (RS) djeluju tri sigurne kuće, koje raspolažu sa 55 mjesta.

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine krajem prosinca 2020. godine dodijelilo je grant sredstva u ukupnom iznosu od 100.000 KM (50.000 eura) za osam nevladinih organizacija koje vode sigurne kuće u BiH.

Tko može biti osoba od povjerenja?

U Bosni i Hercegovini nasilje u obitelji regulirano je entitetskim kaznenim zakonima, obiteljskim zakonima i zakonima o zabrani diskriminacije.

U oba entiteta postoje i zakoni o zaštiti od nasilja u obitelji koji su do sada mijenjani nekoliko puta.

Prema tim zakonima nakon prijave nasilja, policija određuje zaštitne mjere u roku od 24 sata.

Prema procjeni sudije, ove mjere mogu trajati između 6 i 24 mjeseca. Prema nasilniku moguće je izreći kaznu do sedam godina zatvora.

U Federaciji BiH posljednja izmjena Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji usvojena je na sjednici Zastupničkog doma Parlamenta FBiH 26. siječnja.

Tom izmjenom uvodi se institut „osobe od povjerenja“ koji će pomagati žrtvama u sudskim procesima. Ta osoba može biti član obitelji ili druga osoba, kao što je zaposlenik organa starateljstva institucije nadležne za socijalnu i zdravstvenu zaštitu ili zaposlenik druge javne ustanove ili nevladine organizacije u koju žrtva nasilja ima povjerenje.

Ministarstvo pravde FBiH dobilo je rok od 60 dana da izradi podzakonski akt koji će regulirati uvjete i način postupanja te „osobe od povjerenja“.

Miomirka Mila Melank, zastupnica Naše stranke u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH za Radio Slobodna Evropa (RSE) je kazala kako ova izmjena 'nije ništa novo u odnosu na europsko zakonodavstvo koje tretira ovo područje'.

„Jedan od problema u tretmanu žrtava nasilja je bio taj što u nekom sudskom procesu žrtva mora odgovarati na pitanja koja se tiče intimnih detalja. Da bi se taj proces prolaska kroz pravni sistem i dokazivanja olakšao, žrtvama je uveden taj institut osobe od povjerenja“, navela je Melank.

Istovremeno, Alma Kratina, zastupnica Kluba Demokratske fronte (DF) u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, navodi za RSE kako se radi o značajnoj izmjeni koja je inicirana zahtjevima nekih nevladinih organizacija koje rade sa žrtvama.

„Ta osoba od povjerenja treba pomoći žrtvi da sa što manje trauma prođe cijeli sudski proces gdje je izložena traumama“, navela je Kratina.

Sabina Husić, predsjednica Udruženja Medica iz Zenice, u okviru kojeg djeluje i sigurna kuća za žene i djecu žrtve nasilja u obitelji, ne slaže se s time da se u BiH donose ad hoc zakonska rješenja.

„Ukoliko se usvajala izmjena Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, onda je ona trebala biti sveobuhvatna. Znači, da obuhvati i ono na što ukazujemo svih ovih sedam godina od kako je zakon u FBiH usvojen. Ove izmjene zakona bojim se da su samo jedna reskica da se nešto uradilo, a u praksi neće polučiti neke konkretne rezultate“,  dodaje Husić.

Prema njenim riječima postojeći Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji u FBiH se ne provodi u praksi.

„Zakon se ne provodi u dijelu zaštite žena i žrtava, u smislu zbrinjavanja u sigurne kuće. Vidimo nakon niza godina trpljenja nasilja, žena kada progovori ima dosta problema  sa podrškom i zaštitom. Zbog toga žene neće da progovore“, navela je Husić.

Zastupnica Melank dodaje kako je u Federaciji BiH spreman novi zakon o zaštiti od nasilja, te da se očekuje njegovo usvajanje u skorije vrijeme.

Za donošenje novog zakona o zaštiti od nasilja u obitelji zalaže se i zastupnica Alma Kratina, a postojeći, kaže, ima mnogo nedostataka.

„Postojeći zakon u više od 50 posto odrednica nije ratificiran sa Istambulskom konvencijom koja pruža odlučan pravni okvir zaštite žrtve i nju je BiH ratificirala 2014. godine. Imamo dosta povrataka u činjenju nasilja u porodici jer se prijavljeni slučajevi ne registriraju na adekvatan način i ne prođu proceduru od susreta s policijom do drugih instanci“, naglašava Kratina.

Zakoni se ne primjenjuju u praksi

U Republici Srpskoj (RS) prvi zakon o zaštiti nasilja u obitelji usvojen je 2006. godine, a izmijenjen 2012. godine, ali ni taj zakon nije donio suštinske promjene, kaže zastupnica Srpske demokratske stranke (SDS) u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) Ivanka Marković.

Novi Zakon o zaštiti nasilja u obitelji u tom bh. entitetu stupio je na snagu u svibnju 2020. godine, a suštinska izmjena odnosila se na to da se nasilje u obitelji više ne tretira kao prekršaj, nego kao kazneno djelo. Također, tim zakonom i u RS-u je uveden institut „osobe od povjerenja“, dodaje Marković.

„Sada ostaje na snazi samo odredba Krivičnog zakonika kojom je nasilje u porodici tretirano kao krivično djelo.  Zatim, uvodi se lice od povjerenja – to je osoba koja zajedno sa žrtvom može da preduzima sve radnje koje su predviđene zakonom. To lice ne mora biti neko ko poznaje pravo, neko ko je advokat i slično, već lice koje zapravo daje podršku žrtvi u svim njenim nastojanjima da zaštiti sebe kao žrtvu“, navodi Marković.

Prema njenim riječima i u ovom zakonu postoji dosta problema prilikom njegove primjene u praksi.

„Zapravo, postoje situacije  da neki od predstavnika subjekata zaštite kažu da taj zakon nije primjenjiv zbog toga što se Krivični zakonik RS još nije izmijenio. Postoji opstrukcija, postoji nerazumijevanje. U praksi to zaista ne ide onako kako smo mi očekivali. Možda su se susrele neke nepovoljne okolnosti vezano za pandemiju za neusvajanje Krivičnog zakonika, to je nešto drugo, ali ja lično imam osjećaj da još uvijek nisu u potpunosti zaživjele norme koje su ustanovljene tim zakonom o izmjenama zakona o zaštiti od nasilja u porodici. I trebat će još mnogo vremena da se ljudi priviknu na te neke nove obaveze koje imaju u postupku zaštite žrtava nasilja u porodici“, dodaje Marković.

Radmila Žigić iz Fondacije „Lara“ iz Bijeljine, u okviru koje također djeluje sigurna kuća, kaže za RSE kako se ona zalagala za donošenje izmjena zakona o zaštiti nasilja u obitelji koje se odnose na uvođenje instituta „osobe od povjerenja“, međutim, ni u jednom entitetu nije definirano kako će se odvijati pristup prema žrtvi i kada će imati uz sebe „osobu od povjerenja“.

„Mi imamo i dalje problem da žrtve veoma ograničeno konzumiraju ta prava. Postoje institucije koje smatraju da ne mogu odobriti pristup osobi od povjerenja ako je žrtva sa sobom dovede, zato što je taj postupak delikatan, kao što je davanje izjave u policiji, kao što je izjava u tužilaštvu. U nekim institucijama je olakšano, ali nije sistemski riješeno. Pokušali smo na lokalnom nivou da postignemo neki dogovor sa institucijama, ali očito je potrebno neko generalnije, sistemsko rješenje – da se definiše šta je osoba od povjerenja, kako se ona ponaša kada se nalazi u situaciji kada pruža podršku žrtvi, kako to treba dokumentovati. Ima tu dosta nejasnoća“, naglašava Žigić.

U Federaciji BiH treba izmijeniti Kazneni zakon

U Federaciji BiH potrebno je i izmijeniti Kazneni zakon koji se tiče najprije djece kao žrtava seksualnog nasilja, ali i žena, žrtava seksualnog nasilja, napominje zastupnica Melank. 

„Ove izmjene su sve zemlje regiona, već izvršile. Izmjene bi trebale biti u skladu sa međunarodnim konvencijama koje se tiču prava djeteta i prava žena, sa Istanbulskom konvencijom i Lanserote konvencijom. Na primjer – da se djetetom može smatrati osoba mlađa od 18 godina. U našem zakonodavstvu još uvijek postoji razlika između djeteta i maloljetnika, i postupanje je drugačije u Krivičnom zakonu prema maloljetnicima i prema djeci“, navodi ona.

Dodaje kako je u svibnju 2020. godine Klub Naše stranke predao set promjena Kaznenog zakona koje se odnose ne samo na seksualno nasilje nad djecom nego i na produženje kaznenih odredbi.

„Krivični zakon je jako blag prema počiniteljima ovakvih djela. Mi smo tražili da kazne za izvršenje takvih krivičnih djela budu primjerene, da žrtve imaju veću satisfakciju. Tri mjeseca kazne nikome ne znači ništa“, dodaje Melank.

Prema podacima nevladinih organizacija koje vode sigurne kuće, u 2020. godini u odnosu na 2019., prijavljeno nasilje nad ženama je povećano za skoro 50 posto.

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini je 27. travnja 2020. godine pozvala vlade na svim nivoima u BiH da poduzmu sigurnosne mjere na zaštiti žena i djece.

Rezultati OSCE-ovog istraživanja "Dobrobit i sigurnost žena u BiH" su pokazali da je skoro polovina žena preživjela neki oblik zlostavljanja, uključujući nasilje od strane intimnog partnera u dobi od 15 godina ili kasnije.