KOMEMORACIJA KOD MASOVNE GROBNICE U BAĆINU Deur: 'Moramo ponavljati istinu o tome tko su žrtve, a tko agresori, tko je počinio ovaj masovni pokolj'

– Ovakva mjesta, mjesta masovnog pokolja i zločina, podsjećaju nas da si ne smijemo dopustiti grijeh zaborava i zato u kurikulumima povijesti u našim školama, moramo jasno navesti istinu o Domovinskom ratu, tko su bili žrtve, a tko agresor, tko je počinio ovakve zločine. Moramo jasno ponavljati da je pokolj ovdje u Baćinu, baš kao na Ovčari, u Škabrnji, diljem domovine od Dubrovnika do Iloka, počinio velikosrpski agresor.

Rekao je to general Ante Deur, izaslanik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović na komemoraciji u Baćinu, selu nedaleko od Hrvatske Dubice, u kojem je druga po veličini i grozoti masovna grobnica iz Domovinskog rata u Hrvatskoj. Prije 28 godina, 21. listopada 1991. godine srpska je vojska smaknula je najmanje 56 civila, mahom žena i staraca. Osim toga, dio ubijenih Hrvata bačen je u Unu, pa je konačan broj žrtava ovog pokolja čak 74 osobe.

Godine 1997. iz masovne grobnice između ceste i rijeke Une ekshumirano je 56 tijela. Sve žrtve su civili, mahom starci i žene iz Hrvatske Dubice i Cerovljana, koji su ostali nakon okupacije u svojim kućama, vjerujući da ih nitko neće dirati jer su stari, nemoćni, nemaju oružje i nikome nisu opasnost. Kako je na komemoraciji naglasila Ružica Karagić, načelnica općine Hrvatska Dubica, dna prije pokolja svi Hrvati koji su ostali u dubičkom kraju dovezeni su u vatrogasne domove u Dubici i Cerovljanima, odakle su potrpani u autobus, odvezeni do Baćina, te ubijeni hicima iz automatskog oružja i zatrpani bagerima.

Malo se zna o zločinu

O zločinu u Baćinu kraj Hrvatske Dubice na Banovini premalo se zna, stravičan zločin široj javnosti gotovo je nepoznat, a nitko od počinitelja nije u zatvoru. Ta činjenica posebni je zasmetala sisačko-moslavačkom županu Ivi Žiniću koji je iz Baćina iskazao nezadovoljstvo činjenicom da zločinci nisu kažnjeni.

- Nitko nema pravo reći da je nemoguće procesuirati odgovorne za ovaj i sve druge zločine počinjenje od strane velikosrpskog agresora u Domovinskom ratu. Na žalost, počinitelji slobodno šeću okolnim zemljama pa čak i Hrvatskom - rekao je Žinić.

Ministar branitelja Tomo Medved, ističući kako je Sisačko-moslavačka županija dala ogroman doprinos u Domovinskom ratu i pretrpjela velike žrtve, naglasio je kako se mora jasno čuti istina o Domovinskom ratu, da škole o tome moraju učiti djecu, da branitelji moraju o tome stalno govoriti, jer Domovinski rat omogućio je život u slobodnoj Hrvatskoj, rekao je ministar Medved. Izaslanica predsjednika Sabora, saborska zastupnica Željka Josić naglasila je kako su ljudi iz Dubice i Cerovljana ubijeni jer su voljeli svoj dom koji nisu željeli ostaviti i napustiti. Ubijeni su od strane svojih prvih susjeda, a jedini njihov krimen bio je što su Hrvati.

Svetu misu za sve ubijene u Baćinu predvodio je sisački biskup Vlado Košić koji je rekao kako su pobijeni u Baćinu ugrađeni u slobodu naše domovine i u našu budućnost i da ih se zato uvijek moramo sjećati.

Više stotina ljudi na komemoraciji

Komemoraciji u Baćinu nazočilo je više stotina građana, članova obitelji pobijenih mještana Pounja, brojni branitelji, pripadnici vojske i policije. Među političarima viđeni su saborski zastupnici Željka Josić i Stipe Šapina, zatim Vladimir Šeks, ispred generalskog zbora bio je general Ljubo Ćesić Rojs. Nakon komemoracije prisutni su obišli spomen sobu Domovinskog rata u Baćinu, u kojoj su izloženi dokumenti i navedena imena svih 137 žrtava u Domovinskom ratu s područja Hrvatske Dubice, a sveta misa za sve poginule i nestale u Domovinskom ratu služena je u Crkvi Presvetog Trojstva u Hrvatskoj Dubici.

Za zločine u Baćinu 2013. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Rijeci osudilo je na ukupno 125 godina zatvora sedmoricu pripadnika srpskih postrojbi i ondašnje vlasti na tom području. Suđeno im je u odsutnosti, a sud je osudio Branka Dmitrovića na 15 godina, Slobodana Borojevića na 15 godina, Milinka Janjetovića na 20 godina, Momčila Kovačevića na 20 godina, Stevu Radunovića na 20 godina, Veljka Radunovića na 20 godina i Stevana Dodoša na 15 godina, no svi osuđeni nisu dostupni hrvatskom pravosuđu.